Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

TRENUTAK ILI DVA PRIJE NEGO ĆE SE OGLASITI MOBITEL PEĐE FIŠERA

Otkako je Seka nestala Čita ni na trenutak nije napustila majmunski paviljon. Cijelo je vrijeme sjedila ispred malog prijenosnog televizora, zureći u ekran dok su na njemu prikazivane vijesti, a u vrhove svojih prevelikih zelenih gumenih čizama dok nije bilo vijesti. Jer nije htjela povjerovati u ono što joj je Mirjana rekla. Čak ni kad je King rekao isto. Tako ju je sutradan ujutro zatekla njezina šefica, doktorica Vera Kraus, pa ju je prvo natjerala da pojede oba kroasana koja je donijela sa sobom i popije dvije šalice tople čokolade iz automata s toplim napitcima, nakon čega su obje sjele ispred malog prijenosnog televizora i šutke čekale sljedeće vijesti.

A kad se pojavila snimka na kojoj Gradonačelnik predaje golemi ček četvorici muškaraca, dok dvojica u uniformama na kojima piše SECURITY u naručju drže Seku (onaj lijevi) i nepoznatu crnu djevojčicu (onaj desni), Čiti je zabubnjalo u grudima. Istina, jedan od četvorice muškaraca se skrivao iza jednog drugog od četvorice muškaraca, ali je tog jednog drugog odmah prepoznala. Bio je to Brada. I sve joj je odmah bilo jasno. Iako se svim silama trudila da joj ne bude.

– Hej, pa neki od ovih rade u našem zoološkom vrtu! – uzviknula je doktorica Vera Kraus. – Nije li ono – pokazala je kažiprstom prema ekranu televizora – onaj tvoj Nazor, Vladimir…

– Velimir – šapnula je Čita svojim čizmama.

– … naš timaritelj mjeseca?! – nastavila je doktorica Vera Kraus. – A onaj mršavi sa prevelikom zubnom protezom, ne radi li on u Zmijarniku?! A onaj što se skriva iza Nazora, nije li to onaj s ožiljkom preko lica iz Zone sumraka?! Onog četvrtog u sakou i s kravatom vidim prvi put u životu. – A nekoliko trenutaka kasnije je rekla: – Ovi su mi sumnjivi.

– Velimir nije – rekla je tiho Čita svojim čizmama. Ali to je rekla srcem, a ne glavom. Ona zna da je i Brada jednako sumnjiv. Ali nije lako sumnjati u nekoga u koga si zaljubljen. A nije lako ni lagati nekome kome toliko toga duguješ. Za jadnu Čitu to je bilo previše. Zato je briznula u plač. A nakon što se pošteno isplakala, smočivši košulju doktorice Vere Kraus, ispričala joj je sve što je znala. Kao i ono što nije znala, ali je mislila da zna.

Doktorica Vera Kraus nije se obazirala na vlažnu mrlju na svojoj košulji. Umjesto toga počela je pretraživati džepove. A kad u njima nije pronašla što je tražila, počela je prekapati svoju torbu. Na kraju ju je preokrenula iznad stola. Nećemo sad nabrajati što je sve iz njezine torbe ispalo, jer bi ovaj ionako dugačak roman bio dvostruko duži. Reći ćemo samo da se radilo o tipičnoj ženskoj torbi (koju neki ljudi sasvim pogrešno nazivaju ženska torbica). Na kraju je pronašla vizitku na kojoj je pisalo „Predrag Fišer“, pa ispod „inspektor“, pa još ispod „Kriminalistička policija“, a ispod svega toga broj telefona, točnije mobitela.

Pa je nazvala taj broj. A kad joj se s druge strane javio hrapavi muški glas, za koji je odmah zaključila kako pripada čovjeku koji previše puši, koji štoviše zvuči kao da je nedavno prebolio upalu pluća, rekla mu je svoje sumnje.

Razgovor je tekao ovako nekako:

PREDRAG PEĐO FIŠER: Na kojim vijestima?

DOKTORICA VERA KRAUS: Na ovim (kao da ona i Peđo Fišer sjede zajedno ispred televizora).

PREDRAG PEĐO FIŠER: S gradonačelnikom?

DOKTORICA VERA KRAUS: Da.

PREDRAG PEĐO FIŠER: Ali ta četvorica su pronašla tu malu majmunicu i…

DOKTORICA VERA KRAUS: Seku. Zove se Seka. Ta mala majmunica.

PREDRAG PEĐO FIŠER: Seku. I za to su dobili obećanu novčanu nagradu.

DOKTORICA VERA KRAUS: Ne. Ta četvorica su je ukrali.

ČITA: (tiho) Trojica.

PREDRAG PEĐO FIŠER: Jeste li sigurni, doktorice Kraus?

DOKTORICA VERA KRAUS: Sigurna sam, inspektore Fišeru.

Predrag Peđo Fišer baci pogled na zapisnik o informaciji koju je policiji dojavio izvjesni Fahrudin Hadžisulejmanomerpašić. Pa zbroji dva i dva. Premda nije sasvim siguran u rezultat.

DOKTORICA VERA KRAUS: Halo?

PREDRAG PEĐO FIŠER: (duboh uzdah, kratka pauza) U redu. Poslat ću patrolu.

ČITA: Što je rekao?

DOKTORICA VERA KRAUS: Rekao je da će poslati patrolu.

ČITA: (tiho zajeca) Neee!