Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

SKOK KROZ PROZOR

– Ona je kriva! – vikne Dule Antilopa a da ga nitko ništa nije pitao. – Hteo sam da kažem da je ona kriva! – kaže zatim ne primjećujući da se ta rečenica izgovara jednako i na slovenskom i na, pa recimo, Duletovom hrvatskom jeziku.

Kad su se Ožiljak, Brada i Zmija vratili iz zoološkog vrta, stan je bio u neredu. Dule Antilopa također. Po zidovima, parketu pa čak i po plafonu su smeđe mrlje. Nisu velike, ali ima ih posvuda. Najviše, čini se, po Duletu Antilopi. A Seka na sebi nije imala pelenu. Pa nije bilo teško zaključiti o kakvim se točno mrljama radi. No, kad je ugledala Bradu i od sreće mu jurnula u zagrljaj, Brada ju je zagrlio kao da je sve u najboljem redu. Što se njega ticalo, u tom trenutku sve i jest bilo u najboljem redu. Sve dok mu i po drugi put nije sinulo da je jako zeznuo stvar.

– Vse je obrnila na glavo! – vikne Dule Antilopa. – Hteo sam da kažem da je sve isprevrtala!

– Ea najviše je ćini se ispvevvtala tebe – kaže Zmija, pokazući rukom na Duleta. – Si si si si!

Duletovo odijelo sad više nije odijelo. Sad bi se moralo zvati nekako drukčije. Na primjer prnje. Ili možda krpe. Još k tome s mrljama nečega jako nalik na…

– Posrala se je name! – uzvikne Dule Antilopa.

– To je na tatu – kima glavom Brada misleći na Kinga.

Odnese Seku u kupaonicu, opere joj guzu iznad lavaboa, stavi joj čistu pelenu i nahrani iz bočice. A ona mu zaspe u naručju. Brada je sretan kao malokad u cijelom svom životu. Istovremeno je i jednako nesretan.

– Prekleta opica! – uzvikne Dule Antilopa držeći u ruci otkinuti dio svoje kravate.

– Kaj veliš? – pita Brada. A zatim mu sine prije nego što je Dule zaustio prevesti. Pa se okrene prema njemu sav smrknut od brige, jada i ljubavi. – Ak još jedanput veliš da je ona prokleta…

– Kaj boš potem naredil? – zareži Dule Antilopa. Ljut je poput risa zbog svog uništenog odijela. Premda je ris uglavnom ljut iz nekog drugog razloga. Jer risovi uglavnom ne nose odijela. – Hteo sam da kažem šta ćeš tada da uradiš?

– Prebil te bum – kaže Brada. Kao da kaže da će i dalje udisati zrak.

Ljudi se međusobno razlikuju na puno načina. Po onome što se vidi, kao na primjer boja kože, spol, visina, debljina, frizura, odjeća. I po onome što se ne vidi. Barem ne na prvi pogled. Kao na primjer je li netko dobar ili loš, vrijedan ili lijen, dosadan ili zabavan, pametan ili glup. Za Bradu se zato može reći da je u suštini dobar. Ili barem da nije zao, a ni pretjerano loš. No, njegova osnovna karakterna crta jest da nije… pa recimo baš najpametniji. A reći ćemo da nije baš najpametniji samo zato što reći za nekoga da je glup nije nimalo lijepo. A zato što nije baš najpametniji, Brada uopće nije svjestan da bi od Duleta mogao dobiti poštenih batina. Kao što su toga svjesni Ožiljak i Zmija. Kao što je toga svjestan i sam Dule Antilopa.

S druge strane, a mogli ste to vidjeti u dokumentarnim filmovima na televiziji, u prirodi je sasvim uobičajeno da neka patka, na primjer, neće pobjeći pred lisicom ako ima pačiće. Naprotiv, ta će patka napasti lisicu! Jer, iako protiv lisice nema nikakve šanse, ima pačiće. A pačiće mora štititi. Možda je i s Bradom tako. Iako protiv Duleta Antilope nema nikakve šanse, ima Seku.

– Ozbiljno ti velim – kaže zato Brada. Koji nije baš najpametniji. Ali ima pačiće.

– To bi rad videl! – zareži Dule Antilopa.

Ovo je sve više nalik na razdor. A razdor je zadnja stvar koja vam treba u ovakvoj situaciji. Ožiljak je, čini se, jedini svjestan toga. Jer je vođa ekipe. Nije da je to htio biti. On samo nije htio da to bude netko drugi. A pogotovo ne ovaj uobraženi Slovenac. Kako bilo, svađa između dvojice iz ekipe ne može donijeti ništa dobro. A može donijeti puno toga lošeg. Iako i bez svađe stvari stoje poprilično loše. Jer se drugi Slovenac ne javlja na mobitel. I jer su zato neplanirano zaglavili. Kad se pojavi razdor tad se sve još više pogorša. Zato se to valjda i zove razdor. A Ožiljku, ako već jest vođa, razdor je posljednja stvar koja mu je trenutačno potrebna u ekipi. Zato ga mora spriječiti. Zato sad mora izabrati stranu. Mora izabrati između Brade i Duleta Antilope. Mora izabrati između prijateljstva i posla.

– Daj začepi! – vikne zato. To vikne Bradi. Iako je svim srcem htio viknuti Duletu.

Brada je zaprepašten. Gleda svog jedinog prijatelja i ne može vjerovati svojim očima. Ni ušima.

Brada itekako dobro zna kako je to kad nemaš nikog svog. Ni mamu ni tatu ni sestru ni brata. Ožiljak mu je bio kao stariji brat, iako je bio godinu dana mlađi. Zato mu sad nije jasno zašto nije uz njega kad je dosad uvijek bio. Baš kao što je i on uvijek bio uz Ožiljka. Još od onog prvog dana kad ga je ugledao u hodniku doma sa zavojima preko lica.

Osim toga, obećanja se moraju održati. U protivnom ih nema smisla davati. A kad se dvojica dječaka u dobi od četrnaest ili petnaest godina zakunu da će uvijek paziti jedan na drugog, onda to nije bilo kakvo obećanje. Onda je to zakletva za cijeli život. A taj cijeli život još traje. I zato Brada ne zna što bi sad rekao. Pa kaže prvo što mu padne na pamet.

– Ti začepi! – A onda, zato što je toliko povrijeđen, doda: – Nakazo!

Ožiljak Bradu doživljava kao mlađeg brata, iako je Brada godinu dana stariji. Da nije bilo tog debelog dječaka koji bi se potukao sa svakim tko bi viknuo Nakazo, tad kad je on ravno iz bolnice stigao u dom, tko zna bi li uopće preživio sljedećih nekoliko dana. I zato ga njegov stari nadimak, jer je izgovoren ustima njegovog brata, sad ujeda ravno za srce. Ali krajičkom oka vidi da Dule Antilopa više ne stišće šake. Pa natjera samoga sebe da se naceri i zareži: – Debelguz!

Dule Antilopa više ne obraća pažnju na njih dvojicu. Pokušava već prljavom maramicom očistiti smeđe mrlje sa svog odijela. Pokušava otrgnuti džep sakoa vratiti na njegovo mjesto. Pokušava pronaći žniranac koji nedostaje. Ništa od toga mu ne uspijeva. Ožiljak odahne tako da to nitko ne primijeti. Razdor je zaustavljen. Barem zasad.

Jer u sljedećem trenutku Brada ustane i krene prema Ožiljku.

Njih dvojica se nisu nikad potukli. Čak ni u igri. Ali Ožiljak zna da s Bradom nikad ne znaš na čemu si. Kad pomisliš da se samo zafrkava ispadne da je ozbiljan kao druga gladna godina zaredom. A kad si siguran da misli ozbiljno ispadne da se samo zafrkavao. Jer to valjda ide tako s ne baš najpametnijim ljudima. Zato je sad spreman na sve. Ali ne i na to da će mu Brada predati Seku.

– Hajd je malo pričuvaj moram se, ono, popišat – glasi Bradino objašnjenje.

– Ovde smvdi ka u paklu! – javi se tad Zmija. – Tvebalo bi šivom otvoviti ponistvu da se malo pvozvači!

No, Dule Antilopa je zaokupljen samim sobom. Ožiljak je zbunjen jer je prošlo više od dvadeset godina otkako je u naručju držao malo dijete (tad je imao pet godina i tad se radilo o njegovoj mlađoj sestri, a ne o majmunu), a Brada je za sobom zatvorio vrata kupaonice, baš onako kako ga je gospođa Zora naučila da treba. Pa Zmija ne čeka da to napravi netko drugi, sam se dohvati kvake. U tom trenutku Seka otvara oči, vidi lice s ožiljkom koje je toliko prestraši da u dva skoka preskoči cijelu sobu i skoči kroz otvoreni prozor.