Gospođa | Andrea Grgić
XI
Ne osjećam se najbolje. Mislim da sam se jučer prehladila u onom kafiću dok sam čekala Udovca. Nisam ni primijetila da nema grijanja. Stvarno mirno mjesto. Čekala sam ga 45 minuta. Bar sam u miru pročitala novine od cijelog tjedna, kod kuće ništa ne stižem. Poslala sam mu poruku da zna da sam stigla. Nije odgovorio, valjda nije čuo. Nazvala sam ga, ali nije se javio. Sigurno mu nešto ne valja s mobitelom. Tko zna što mu se desilo, gužve su ovih dana u gradu, ljudi su nervozni, svi traže parking, a on je vrlo senzibilna osoba, mora je da je još uvijek jako ranjiv nakon svega. Ne želim vršiti pritisak, najbolje da mu to ni ne spominjem. Svakome se može dogoditi da ne dođe na dogovor. Krenula sam kući, ipak je trebalo skuhati ručak. Djeca su već jako bila gladna. Srećom, snašle su se i naručile pizzu. Nisu imale novaca, pa je dostavljač pričekao u stanu dok ja nisam došla. Bolje mu je na toplome, nego jurcati motorom po ledenoj kiši. Svidio mu se film koji su Djeca odabrala. Odlučio je ostati još malo jer ga je zanimalo kako će završiti. Volim subote kad ne moram kuhati. ♥
Sadržaj
III
Urednikov izborIII
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
Urednikov izborXII
XIII
XIV
XV
Urednikov izborXVI
XVII
XVIII
XIX
XX
Urednikov izborXXI
XXII
XXIII
XXIV
XXV
XXVI
XXVII
Urednikov izborXXVIII
XXIX
XXX
XXXI
XXXII
XXXIII
XXXIV
XXXV
XXXVI
XXXVII
XXXVIII
XXXIX
XL
XLI
XLII
XLIII
XLIV
XLV
XLVI
XLVII
XLVIII
XLIX
L
LI
LII
LIII
LIV
LV
LVI
LVII
LVIII
LIX
LX
LXI
LXII
LXIII
LXIV
LXV
LXVI
LXVII
LXVIII
LXIX
LXX
LXXI
LXXII
LXXIII
LXXIV
Impresum

