Gospođa | Andrea Grgić

XV

Bila sam na vjenčanju. Udala se moja prijateljica. Treći put. Kaže da je sad sigurna da je on pravi. Svi uzvanici su bili u paru. Budući da zna da je propala priča s Udovcem, silno me željela upoznati s nekim normalnim muškarcem. Srećom, mladoženja ima dragog prijatelja iz djetinjstva, mojih je godina. Smjestila me za stolom između njega i njezinog novog punca. Lijepo od nje što se tako trudi. Bilo je malo neobično u početku, nikako da zapodjenemo razgovor, a i punac se raspričao. Prijatelj iz djetinjstva nikad se nije ženio. Nije valjda naišao na onu pravu. Pokušao je s jednom još davno, ali bila je prezahtjevna i nije imala razumijevanja za njegove potrebe. Išlo joj je na živce što on provodi puno vremena s mamom i što je mama uvijek išla s njima u kino i na more. Odonda nije imao nikoga. S mamom bar zna na čemu je, to je bezuvjetna ljubav, pa ona ga zna u dušu. Nije lako naći takvu ženu. Trebala je mama doći s njim na ovo vjenčanje, ali dobila je neku crijevnu virozu. Nerado je ostavlja samu. Zato i nije najbolje raspoložen, ne može se opustiti kad zna da je ona sama doma. Nije mu ni do čega. Nije ni trebao doći. Inače, on je turistički vodič, stalno je na putu. Mama je do lani išla s njim na svako putovanje, što da radi žena kad je u mirovini. Pitala sam ga je li za ples, ali nije mu bilo do plesa, nada se da ga razumijem. Malo je previše popio, učinilo mi se u jednom trenutku. Nije ništa stavio u usta osim vina i torte. U jednom trenutku je zaplakao, a onda mu je pozlilo. Možda je i njega uhvatila ta crijevna viroza. Nije stigao do WC-a i povratio je po mojim cipelama. Hvala bogu da nije po haljini. Morali smo nazvati mamu da dođe taksijem po njega. Nije htio sam kući. Punac je zaplesao valcer sa mnom i otišla sam. Bilo je lijepo. ♥