Gospođa | Andrea Grgić

XLVI

Čudo jedno kako ova uporna kiša djeluje na ljude. Neki su iscrpljeni, neki nervozni, a neki postaju neočekivano sentimentalni. Šef i ja smo ostali sami u uredu pa je on mudro iskoristio taj trenutak. Odlučio je sa mnom razgovarati kao muškarac sa ženom. Zabrinut je za mene. Čini mu se da sam već predugo sama. Ne bi htio biti neugodan, ali evo, tu smo, a već mi dugo nešto želi reći. Važno mu je da se njegovi djelatnici dobro osjećaju. Zna on da život melje ljude, ali ako smije, dao bi mi nekoliko savjeta. Onako, kao muškarac. Evo, recimo, lijepo je kad je žena nasmijana. Primijetio je da sam često ozbiljna. To odbija muškarce. Posebno ove mojih godina. Doduše, nije to u današnje vrijeme tako staro za muškarca, jao, pa mogu oni još djece i djece napraviti, ali za ženu je već malo kasno. Šef se boji da ne ostanem sama cijeli život. Iskreno, nemam ja više puno za birati, on mi to kaže u najboljoj namjeri. Ženina prijateljica je baš imala sličnu situaciju. Razvela se kad joj je bilo 35 i evo, još je sama. Imala je ona nekoliko prilika, ali ne, hoće ta sve po svom. Sad je gotovo, već je stara, evo ovako kao i ja, dvoje djece, tko će to htjeti. On da je slobodan, ne bi on nikada odabrao neku takvu. Nego, on zapravo brine jer će ljudi početi pričati da sa mnom nešto nije u redu. Rastala se, pa ne može naći nikoga, pa stalno ozbiljna, pa sama ide na put, pa stalno s tim prijateljicama. Što će drugo pomisliti o takvim ženama? On svakome lijepo govori o meni, ali zna kakvi su ljudi i kako to krene. Uostalom, zašto sam se ja uopće rastala? Što je to moglo biti tako neizdrživo? Ne razumije, eto, tu ga sijeci, ne razumije. Pa moj bivši je tako fin, davno ga je on upoznao. Što mi je to trebalo? Isto kao ta ženina prijateljica. I taj njen je bio dobar, ma ljudina, veseljak. Da je ona bila veselija, ne bi on šarao sa strane. I nikako to njoj nije sjelo. Eto, kao da sad njegova žena kaže da joj je dosta svega. A što njoj fali? Što njoj fali, neka mu netko kaže? Ne mora ni raditi, svekrva živi kat ispod, uskoči kad zatreba i osim toga, uvijek ima društvo. Mali je dobar, zdrav. Što ona više hoće? Pa i ona mala pripravnica što je tu bila, nije on s njom mislio ništa ozbiljno. Eto, dogodi se, ljudi smo. I to je zapravo bilo i dobro za njegov brak. Da. Kad je on to ženi objasnio, shvatila je da se mora više smijati i da joj nitko neće moći pružiti bolji život. Ali, ako može sad biti malo indiskretan, haha, jel’te i seks im je nakon toga bolji. Trebala sam i ja tako, ali vidi on da se ja volim naduriti, pa bi ovako, pa bi onako. E, ne može. Tako nikada neću zadržati muškarca. Prije bih našla nekoga da sam udovica. To je već drugo. Je tužno, ali je nekako čestito. Ali kako on uvijek lijepo govori o meni, tako je kazao i svom kumu koji dolazi za vikend. On i žena su baš razgovarali da bi me pozvali na večeru ako sam slobodna. A što ne bi bila slobodna? Ajde napokon da i mene netko negdje pozove hahaha. Neće mu reći da sam rastavljena, to ćemo onako usput, u razgovoru? Može, ha? Već ću ja njega skuhati, pa mu to neće biti tako strašno. I neka ne pušim pred njim, to nekako baš ne voli vidjeti kod žena. Ispeći će neko meso, a ja neka svakako donesem onu njegovu omiljenu tortu, kum će otkinuti kad je proba. Još ako mu kažem nešto na francuskom, svi ćemo na pir za pola godine. Bit će sve u redu, doviknuo je na odlasku i trčećim korakom odjurio u menzu gdje ga je pripravnica čekala na ručku. Treba ipak njegovati te običaje koji su začin svakom sretnom braku. Osim toga, četvrtkom su odlični medaljoni u umaku od vrhnja s gljivama. ♥