Gospođa | Andrea Grgić

XXIII

Bubnjar me stalno, stalno zove i šalje poruke. Jako je romantičan. Bili smo na izletu. Odveo me na krstitke na krasno seosko gospodarstvo gdje su svirali njegovi studenti. Morao je zamijeniti mladoga kolegu koji se iznenada razbolio. Nije mu to teško. Htio me pod svaku cijenu vidjeti, a ovo je bio jedini način. Bili su i njegovi sinovi. Novi partner bivše žene je napokon našao vremena za nju, pa su otišli na put da se ona malo odmori. Dečki i ja smo skupa sjedili. Dragi su. Trinaest i šesnaest godina. Rekla sam im da imam dvije kćeri i da su i one s tatom ovaj vikend. Nisu ništa odgovorili. Stariji me pitao mogu li mu dati jednu cigaretu. Ja sam ga pitala zna li tata da puši, a on je rekao da ga baš briga, uzeo cigaretu i izašao van. Mlađi i ja smo ostali za stolom. Rekao mi je da bi htio psa, ali mama neće. Možda uspije nagovoriti tatu. Sviđa mu se mamin novi dečko. Nikad ga nema i vozi super auto. Rekla je mama da tata nikada to ne bi mogao kupiti. Bubnjar je stalno gledao u mene. Pridružio nam se za vrijeme stanke. Došao je i stariji sin. Bio je ljut, pa je negdje usput na brzinu popio tri pive. Srećom, malo je krupniji i nije mu naškodilo. Samo je zaspao za stolom. Bubnjar je bio tako sretan što smo svi zajedno da nas je fotografirao i odmah poslao fotografiju bivšoj ženi. Mlađi je rekao da na slici izgledam puno starije i da ga podsjećam na razrednicu. Bubnjar ga je nježno pogledao i otišao odsvirati još jedan set klapskih pjesama. Bio je jako sretan. Rekao je da mu dugo nije bilo tako lijepo i da bi bilo sjajno kada bismo idući vikend otputovali negdje s dečkima. Umjesto toga, predložila sam večeru kod mene, nas dvoje sami, pripremit ću nešto slasno i neodoljivo. Odgovorio je da mora razmisliti. Javit će mi još. Možda opet uleti neka svirka, tko zna. Ipak živi od toga, mora malo i vježbati, a vjerojatno će trebati i bivšu negdje voziti. Lijepo je kad je muškarac tako odgovoran. ♥