Gospođa | Andrea Grgić

XII

Život je pun iznenađenja. Javio mi se jedan bivši, hodali smo dok sam studirala. Netko mu je rekao gdje radim, pa mi je poslao mail na uredsku adresu. Vidio me u prolazu neki dan. Mislio je najprije da vidi moju mamu, nevjerojatno kako smo slične, ali sinulo mu je da je davno umrla. Čuo je da sam se i ja rastala. Zove na kavu pod pauzom, nešto bi me pitao. Radi tu u blizini, ima firmu za uvoz dijelova za vatrogasne pumpe visokog pritiska, nešto mu treba prevesti s francuskog, o ventilima se radi. Dao bi on to nekoj agenciji, ali preskupo mu je, kako deru ti prevoditelji, čudo jedno. Glupo mu je to plaćati, a zna da ću ja to začas. Treba mu hitno tih tridesetak strana. Sjeća se da sam uvijek brzo tipkala, naslijepo, s deset prstiju, pa kad me već vidio to je valjda znak. Ima još i neke sastanke, Francuzi su to, najbolje da i ja dođem, prevedem što treba i malo ih zabavim. On nije od neke priče. Samo da se lijepo sredim za njih i bit će to dobro. Pitao me na kraju da mu opet kažem nešto na francuskom. Koja sretnica. Odavno nisam pričala francuski. ♥