Gospođa | Andrea Grgić

XXII

Upoznala sam Bubnjara. Izveo me na večeru. Sam mi je prišao kad me vidio u gradu. Bila sam uvjerena da me se neće sjetiti, ali prepoznao me po torbi. Neobična je i nije još takvu vidio, pa je zaključio da sam to sigurno ja. Popili smo kavu na brzinu i izmijenili brojeve telefona. Nazvao me i dogovorili smo se za subotu. Uspješno se oporavio nakon dočeka Nove godine, ali apetit mu ipak još nije kakav bi trebao biti, pa će samo juhu. Nedavno se razveo, prije tri godine, pa se privikava na samački život. Ima dva sina, dečki su već veliki i žive s mamom. Jako cijeni bivšu suprugu. Nikada nije upoznao tako fascinantnu ženu. Sigurno joj nije bilo lako s njim. On je ipak umjetnik. Ona ne radi. Uvijek je voljela umjetnost, ali to joj je nekako bilo bezveze studirati. Razmišljala je i o dizajnu interijera, ali što će joj faks za to. Podsjetila sam ga na nju, samo što je ona vitkija i ima predivne noge. Moja torba bi joj izvrsno pasala uz jedan sako koji joj je kupio u Rimu. Savršeno je građena i stvarno joj sve sjajno stoji. Ide na fitness redovito, zadivljen je kako ona to sve stigne uz djecu i kućanske obaveze. Zapravo mu je potpuno jasno zašto ga je ostavila. Previše je bio zauzet svojim poslom, predavanjima, studentima, koncertima, gažama. Trebao joj je više biti na raspolaganju. Osim toga, ona ne vozi, a on je stalno nešto radio. To je za nju sigurno bilo iscrpljujuće. Svidio mu se moj smisao za humor. Tako se i njegova žena često šalila s njim. Ostali su dobri prijatelji. Zna mu se požaliti na novog partnera. Nikada ga nema, radi od jutra do mraka, a njoj nema tko pomoći, onda on uleti, odveze je gdje treba i tako. Jako mu je drago što smo izašli. Uživao je u mojem društvu. Sigurno bih joj se svidjela, stalno mu se to mota po glavi. Žao mu je što sad mora ići, ali obećao joj je da će doći po nju, kod prijateljice je na rođendanu, a već je kasno. Možemo na neki koncert drugi put, baš bi ga to veselilo. Mislim da ću pristati. Volim poduzetne muškarce. ♥