Gospođa | Andrea Grgić

XXXVIII

Moja sestra je bespomoćna. Oduvijek. Iako, kad je čovjek pogleda, rekao bi da puca od zdravlja. Pukim čudom preživjela je sve ove godine, školovala se, diplomirala, udala se i rodila troje djece. Svakodnevno se bori sa životom. Srećom, ima muža koji je obožava i živi za njezinu sreću. Svi joj pomažemo, jer znamo da joj nije lako. Ali, kako se lijepo kaže, svatko dobije križ koji može ponijeti, pa tako i ona. Više puta u životu našla se pred teškim izborom i nije joj bilo lako. Odluke koje je morala donijeti utjecale su na stanje njezine psihe. Velika životna prekretnica dogodila se kad je počela raditi. Mogla je birati između nekoliko poslova i nije noćima oka sklopila. Bila je potpuno izmučena. Do te mjere da su njezina djeca provela kod mene tjedan dana, kako bi joj se muž mogao posvetiti i olakšati joj te nesretne dane. Naposljetku je odabrala. Od dva zla izabrala je manje. Odbila je posao u odnosima s javnošću jedne tvrtke jer joj se ne isplati raditi za 7000 kuna i još k tome na periferiji grada. Odlučila se za reklamnu agenciju. Prava osoba za taj posao, govori jezike, komunikativna je, lijepo izgleda i poznaje cijeli grad. Neugodno se iznenadila kad je shvatila da za te novce mora svaki dan biti osam sati na poslu. Plakala je cijeli vikend. Muž ju je držao za ruku i suznih očiju šutke gledao u nju. Naposljetku je u nedjelju navečer nazvao direktora agencije, stvarno su dobri prijatelji od djetinjstva, i pokušao mu objasniti da ona može najviše šest sati biti tamo, jako je vezana za djecu. Direktor je umro od smijeha. Moj šogor je inače poznat kao duhovit čovjek. Kako bi joj bar malo olakšao taj pakao u kojem se ni kriva ni dužna našla, svakoga jutra vozi je na posao. Najprije odvede djecu u vrtić i školu, a onda se vraća po nju. Tako je jednostavnije. Može malo dulje spavati i onda se normalno, u miru spremiti. Pod strašnim je pritiskom. Nepodnošljivo je raditi u sredini u kojoj te nitko ne voli. Nikako joj nije jasno zašto. Sigurno su te babe ljubomorne na nju zato što tako dobro izgleda. Pa tko im je kriv kad ne drže do sebe. Ona se itekako trudi i muči. Ide dva puta tjedno na jogu. Njezinom metabolizmu najbolje paše ujutro u 9.30. Petkom izlazi ranije jer u 15 sati ima pilates. E, pa ako ona može, neka se i one malo pobrinu za svoja tijela. Zbog tog pritiska morala je otići na bolovanje. Ni tako bolesna nije zapustila svoje vježbanje, pa je poslije joge otišla na kavu i srela kolegice s posla. U suzama me nazvala i rekla da joj se uopće nisu razveselile. Želi dati otkaz zbog loših međuljudskih odnosa i pobjeći daleko od svega. Muž ju je pokušao odgovoriti od toga, što je rezultiralo potpunim slomom. Takav čovjek joj ne treba u životu. Nije joj nikakva podrška. I on me nazvao. Mora se nekome izjadati, ali srećom ima rješenje. Odvest će je na dva tjedna u Toscanu, uživali su u onoj vili. Vidjet će što će s poslom kad se vrate. Moli me da joj ništa ne govorim, to je iznenađenje. Djeca mogu biti kod mene, ja sam ipak njihova najdraža teta. Moj šogor je stvarno duhovit. Lijepo je znati da postoje ljudi kojima posao nije sve na svijetu. ♥