Gospođa | Andrea Grgić

LXIV

Ljubav. Kako samo čeznemo za njom, tražimo je, nadajući se nekome savršenom baš za nas. Nađe se tu i bljeskova od kojih nam koža postane ljepša, kosa gušća, a narav umiljatija. Veselimo se svakom promašaju prije nego li se takvim pokaže, jer kakav bi to bio život da smo stalno na oprezu. Ali godine prolaze i vremena je sve manje. Raznorazni blagdani i mjesečeve mijene ne pomažu, ali društvene mreže da, pa neki u tom procesu zaključe kako ne namjeravaju umrijeti sami i, iz topline svoga doma, ubrzano krenu tražiti srodnu dušu. Zato moram priznati da nisam krila zadovoljstvo kad sam u večernjim satima dobila dražesno sramežljivu romantičnu poruku. Dobra vam večer, pisalo je. Sasvim zgodan muškarac, mojih godina, znam ga iz grada. Rastavljen je, ima sina. Kaže da sam mu oduvijek interesantna, a interesantne žene su rijetke. To je pravi razlog zašto mi se nikada nije usudio prići. Inače je psihijatar i dobro procjenjuje ljude. Pa tko to ne bi volio čuti. Valjda mi je zato koncentracija popustila. Rekla sam mu da nema potrebe da mi govori „vi“. A ne, to je iz poštovanja, napisao je. Ne bi me želio gnjaviti. Samo, odavno me želi upoznati, ali bojao se odbijanja. Lijepo se nadovezao i pozvao me na piće, mogli bi već sutra. Bio mi je nekako drag, tako plah, tako slatko nespretan, s tim dugim pauzama između poruka. Ali, sve ima svoju svrhu, pa sam iskoristila to vrijeme da odgovorim prijateljici koja mi je upravo javila kako se dopisuje s nekim zanimljivim tipom. Baš sam se razveselila. Čak mi je pala na pamet suluda pomisao kako ćemo opet izlaziti u parovima. I taj njen je rastavljen i ima sina. Koja slučajnost. Poslala mi je i fotografiju. Čudesno je to kako život piše romane i povezuje nas kad najmanje očekujemo. Morala sam svoje oduševljenje podijeliti s njim i usput mu reći da ipak ništa od našeg druženja, ali nije baš najbolje primio to što smo nas dvije tako dobre prijateljice. Rekao mi je da sam puna predrasuda. On nije čovjek koji može voljeti dvije žene istovremeno. To nije nikada mogao. Osim toga, čudi se da meni, tako inteligentnoj, nije palo na pamet da se on kod nje možda raspituje za mene. Svidjela sam mu se kao žena muškarcu. Što tu ne valja, čudio se. Opet je uslijedila duža pauza. Taman toliko da mojoj prijateljici napiše kako bi je volio bolje upoznati, jer primijetio ju je u gradu i učinila mu se nepristupačnom. Tajanstvena je i zanimljiva, a takvih je malo. On je jedan od rijetkih koji vidi njezinu nježniju stranu. Pauze su postajale sve duže, ali osjećaj za vrijeme je jako relativan, kad smo jednom nogom u ponoru. Učinilo mi se da je još uvijek malo ljut na mene. Napisao mi je da nije mislio ništa loše i da bi mogli svi zsajeho vab, da nogu sve kod nhe provhetiti (da bi mogli svi zajedno van, da mogu sve kod nje provjeriti), i još niz takvih nerazumljivih poruka. Najozbiljnije sam se prepala da je doživio moždani udar, a nikako nisam željela biti suodgovorna za nešto tako strašno. Hvala bogu, samo se uzrujao. Nakon što se u jednoj od pauza pribrao, pitao me što sam u horoskopu. Nisam mu odgovorila pa je poslao još jednu poruku. Imam kvocijent inteligencije 136, pohvalio se ničim izazvan. Bilo mi je drago zbog njega. Trebat će mu. Godine prolaze, a vremena je sve manje. ♥