Gospođa | Andrea Grgić

L

Kako samo godina dana proleti u trenu. Napraviš dvije, tri torte i odjednom opet tražiš japanke i spremaš se za ljetovanje kao da se baš ništa nije dogodilo. Još jučer mi je Šef pričao o prednostima nesretnog bračnog života i ostalim svetinjama, a danas već tužno sjedi za svojim radnim stolom jer ga je žena izbacila iz stana. To stvarno nitko nije očekivao, a najmanje on. Još uvijek ne razumije zašto. Nikada se nije žalila. Pokušala sam ga podsjetiti na neke događaje koji su doveli to toga, ali do njega jednostavno ništa nije dopiralo. Možda su mu od šoka odumrli neki receptori u mozgu, ali bolje i to nego da oboli od razornog karcinoma prostate. Našao se u vrlo nezahvalnoj situaciji, tako nam je rekao na sastanku. Naime, morat će neko vrijeme spavati u uredu jer mu je glupo iznajmiti stan. Nepotreban je to trošak za privremeno rješenje. Vjerojatno se radi samo o kratkotrajnoj ljetnoj razdvojenosti. Smirit će se ona kad ode na more s punicom i s malim. Od jeseni sve po starom, jel’ tako, uzviknuo je. Jednu noć prespavao je u stanu kod pripravnice jer se od svih djelatnika ipak najviše s njom zbližio. Nije ni čudo. Koliko je samo noći provela u uredu zbog prirode posla. Pred svima joj je zahvalio na kolegijalnosti i spremnosti na pomoć bližnjem. Nažalost, dečko joj se vratio s puta, pa taj aranžman nije bilo moguće održavati. Ured je sasvim dobar, sve novo, mirisno, samo budala bi se žalila, a on je poznat kao iznimno prilagodljiva i zahvalna osoba. Osim toga, to za posao uopće neće biti loše. Dragocjeno vrijeme koje inače gubi na prometne gužve i traženje parkinga sada će moći iskoristiti za fokusiranje na radne zadatke. To mu je baš dobro došlo, rekao je i pogledao u vrećicu punu prljavog rublja i dva para ljetnih mokasina ispod radnog stola. Zapravo, kad malo bolje razmisli, nikada nije živio sam. Možda se sve ovo trebalo dogoditi, razmišljao je naglas. Najviše ga brine kako će se njegova majka s tim nositi. Jako su povezani. Rekao joj je da ga tako pritišću rokovi da mora spavati u uredu. Zamolio je ženu da se drže te priče. Ona se složila. Uvijek je bila razumna i to mu daje nadu. Još je nekoliko puta ponovio da ne razumije kako se to dogodilo. Nikada ga nismo vidjeli takvog. Kolegica se rasplakala i istrčala na hodnik. Sjetila se svojih roditelja i nije mogla zadržati suze. Dečki su predložili da danas odu ranije kući, možda bi se Šef htio malo odmoriti. Kako god vam paše, odgovorio je gledajući u pripravnicu kao da traži neki odgovor. Ona je rekla da mora hitno odnijeti nešto na poštu i da se danas vjerojatno više neće vraćati. Šef i ja ostali smo sami. Nije izgledao baš najbolje. Sad kad su svi otišli, bilo je jasno da to on smrdi po znoju. Međutim, prilagodljiv kakav jest, brzo se pribrao i zamolio me da se do godišnjeg odmora diskretno raspitam koliko je ozbiljna veza pripravnice i njezinog dečka. I, da, ako njegova žena slučajno naiđe dok ga nema, neka ostavi vrećicu s čistim rubljem kod njegovog stola i neka svakako uzme prljavo. Eto, valjda se tako trebalo dogoditi. Srećom, ja sam našla japanke i ne moram kupovati nove. ♥