Gospođa | Andrea Grgić

XXXIX

Volim prometnu gužvu. Davno sam odustala od živciranja. Sjedim u svom autu, slušam glazbu i promatram ljude. Najljepše je u srednjoj traci. Onda imam lijepi pogled na obje strane. Volim vidjeti ljude u tako opuštenom stanju kad se ponašaju kao da ih nitko ne gleda. Neki dan se u lijevoj traci zaustavio moj znanac. Auto mu je upadljivo čist. Blistav. On je odvjetnik. Jedan od najtraženijih u našem gradu. Mnogi ugledni prijestupnici traže njegove usluge. Iako naporno radi od jutra do mraka, uvijek nađe vremena za sebe. Pravi je otrov za žene. Besprijekorno je dotjeran bez obzira na prigodu. Ima jako lijepe ruke koje redovito njeguje. Vidi se da mu manikura nije strana. Nekoliko puta sam zatrubila, mahala, ali nije reagirao. Iskoristio je taj trenutak gužve i prepustio se snatrenju. Bio je sam. Iz auta je dopirala glasna glazba. Zvuci zavičaja odveli su ga u daleka prostranstva. U njegovoj fonoteci zastupljeni su i jazz i klasika, međutim, jedino ga tamburica opušta. I riječi pjesama su dobre, dosta mu je tih teških spisa koje svaki dan gleda. Dok mu je sunce sa zapada milovalo lice, zasvrbio ga je nos. Ovo doba godine nezgodno je za alergičare. Kihnuo je tri puta. Baš ga je mučilo to u nosu. Cijeli dan ga gnjavi, valjda još od ureda. Bez oklijevanja je zabio svoj dugi prst u desnu nosnicu. Lice mu je poprimilo izraz olakšanja i užitka istovremeno. Potpuno je uronio u trenutak. Više nije postojalo ni mjesto ni vrijeme. Svi pričaju za njega da je iznimno fokusiran kad nešto radi, zato i je tako uspješan u svom poslu. U današnjem užurbanom i površnom svijetu to se rijetko viđa. Ugurao je kažiprst sve do sinusa, prepala sam se da će mu početi curiti krv. Bilo bi šteta da upropasti tako finu kravatu. Morao se poslužiti palcem i malo raširiti nosnicu. Nakratko je čak zatvorio oči. Posve se izgubio. Nije ni primijetio da se kolona počela kretati i da svi trube baš njemu. Tako naprasan prekid duboke meditacije potpuno ga je izbacio iz takta. Izletio je iz auta i ostavio vrata otvorena. Razjareno se uputio prema vozaču auta koji je bio iza njegovog, prijeteći mu prstom na kojemu je bila zalijepljena kuglica iz nosa. Nikako je nije mogao otresti. Tamburaški megamix orio se zelenim valom. Pokušavala sam ga dozvati i zaustaviti. Fokusiran na ono što radi, nije me uopće doživio. Udario je nogom u nesretnikov auto i vještim pokretom otrgnuo mu retrovizor. Najozbiljnije mu je rekao neka mu je ovo zadnji put da se ovako necivilizirano ponaša u prometu. Kad je završio, uočio me, pristojno pozdravio i pitao imam li možda papirnatu maramicu. Potrudila sam se da je što prije nađem. Samo polako, smireno je kazao držeći ispruženi kažiprst, neka čekaju, najgore je raditi stvari na brzaka. Pružila sam mu maramicu. Kolona automobila je krenula, a sunce je polako zalazilo za krovove grada. Baš je lijepo uživati u sadašnjem trenutku. ♥