Gospođa | Andrea Grgić
XXVI
Bila sam na izletu. S prijateljicom, gospođom L. Rekla mi je da jedino priroda može pružiti istinsku sreću i mir u srcu. Moja prijateljica ide i u crkvu, pjeva u zboru, pa joj priroda nije toliko potrebna, ali ja tu vidim svoju šansu. Možda je boravak na svježem zraku prava aktivnost gdje mogu upoznati nekog zanimljivog muškarca. Čak mi je palo na pamet da se učlanim u planinarsko društvo. Gospođi L je to psihijatrica savjetovala, priroda i društvo, tako joj je rekla. Ako joj ni to ne pomogne, neka pojača dozu antidepresiva koje joj je propisala. Krenule smo rano ujutro. Odlučile smo hodati do planinarskog doma, tamo se nedjeljom okupljaju svi koji nisu negdje u gradu na kavi. Gospođa L je nakon dugo vremena bila dobre volje. Puna energije. Gotovo je trčala prema vrhu. Jedva sam je pratila, ali nisam htjela kvariti dugo očekivano dobro raspoloženje. Nekoliko puta pala sam u blato trčeći za njom. Nemam gojzerice, a u tenisicama se strašno kliže. Nevjerojatno kako priroda utječe na raspoloženje. Gospođa L je dječjom znatiželjom promatrala svaku biljku, a pjev ptica izmamio joj je suze radosnice. Cijelim putem pjevala je iz svega glasa. Htjela je da pjevam s njom, punim plućima. Volim život, uzvikivala je. Nažalost, ne znam te crkvene pjesme. Kad smo došli do planinarskog doma, bila je toliko žedna da je popila dvije pive. Nije htjela gubiti vrijeme na odmaranje i sjurila se u šumu. Vikala je da je puno ljepše nego po stazi s markacijama. Bila je nevjerojatno brza i nezaustavljiva. I dalje je pjevala. U jednom trenutku više nisam znala gdje smo, ali ona je bila sretna. Počeo je padati mrak. Ja sam padala s nogu. Negdje u daljini ugledale smo svjetlo. Gospođa L je počela pokazivati znakove umora. Nije joj više bilo do pjesme, a i raspoloženje je nekako naglo splasnulo. Sjela je na panj i nije htjela dalje. Rekla je da želi biti sama. Poželjela je nazvati psihijatricu. Nakon sat i pol, psihijatrica ju je uspjela nagovoriti da krene dalje. Srećom, ponijela je tablete i popila duplu dozu. Svjetlo je i dalje bilo jednako daleko. Počela je pjevati Gospodine, Ti si pastir moj. Taman kad sam pomislila da bih joj se mogla pridružiti, našla nas je Gorska služba. Psihijatrica ih je nazvala. Gospođa L popila je još jednu rakiju s dečkima iz GSS-a, a jedan od njih pitao ju je broj telefona. Moram kupiti gojzerice. ♥
Sadržaj
III
Urednikov izborIII
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
Urednikov izborXII
XIII
XIV
XV
Urednikov izborXVI
XVII
XVIII
XIX
XX
Urednikov izborXXI
XXII
XXIII
XXIV
XXV
XXVI
XXVII
Urednikov izborXXVIII
XXIX
XXX
XXXI
XXXII
XXXIII
XXXIV
XXXV
XXXVI
XXXVII
XXXVIII
XXXIX
XL
XLI
XLII
XLIII
XLIV
XLV
XLVI
XLVII
XLVIII
XLIX
L
LI
LII
LIII
LIV
LV
LVI
LVII
LVIII
LIX
LX
LXI
LXII
LXIII
LXIV
LXV
LXVI
LXVII
LXVIII
LXIX
LXX
LXXI
LXXII
LXXIII
LXXIV
Impresum

