Gospođa | Andrea Grgić

XXXV

Nazvala me poslovotkinja naše male trgovine mješovitom robom. Ispričavala se na smetnji, situacija je malo neugodna, ne zna zapravo kako bi mi to rekla, moli me da dođem i sve će mi objasniti. Dosta je hitno. Zamolila me da se nađemo na ulazu za dostavu. Već su zatvorili trgovinu, pa ako bih mogla odmah, ona čeka. Ne može preko telefona. Uvela me u skladište. Na gajbama piva sjedila je moja bivša svekrva. Lagano oslonjena na pakete boca prirodne negazirane mineralne vode, listala je časopis o zdravom životu koji su joj posudili u trgovini da ubije vrijeme dok ja ne dođem. Blagajnica je šetala njezinog maltezera jer ga u skučenim i nepoznatim prostorima uhvati tjeskoba. Počne lajati, već je star. Vidno uznemirena, poslovotkinja je počela objašnjavati da ovo nije prvi put, već su one to primijetile, ali desi se kad mušterije kupe puno artikala, osobito stalne mušterije. Znaju one kako žive umirovljenici, danas su teška vremena, nikome nije lako, ali danas se to opet dogodilo. Imaju novu, mladu prodavačicu, djevojka još ne pozna ljude pa je, eto, htjela pozvati policiju kad je primijetila da je moja bivša svekrva u svoju torbicu kriomice utrpala konzervu hrane za mačke i boju za jaja. Prošli put su to bile karamele, prije toga dijetna čokolada, pa krema za mladenačku kožu i štedne žarulje. Jednom je uzela zemlju za cvijeće, pakiranje od tri kile. Znaju one da je ona poštena i fina žena, uvijek puno kupuje, vrlo je fina, ali mlada prodavačica je neiskusna. Jedva su je spriječile da zove policiju. Zna biti nezgodno, taj manjak u obračunu. Svekrva je molila da nikako ne jave suprugu. Osobito ne sinovima, puno rade dečki, ne treba ih dodatno uzrujavati. Ako baš nekoga treba zvati, najbolje da jave meni, ja mogu garantirati za nju pa im je dala moj broj. Jako se razveselila kad me ugledala. Nije me vidjela tri godine, stvarno se nisam puno promijenila. Bore mi baš fino stoje, izgledam nekako profinjenije. Eto, tko bi rekao da ćemo se nas dvije tako sresti. Ni po čemu se nije moglo zaključiti da je uzrujana zbog nemilog događaja. Uvijek je bila zarazno dobre volje. Dok je čekala da se blagajnica vrati iz šetnje sa psićem, zamolila je mladu prodavačicu da joj ode po kavu, sad baš nema sitnoga. Doći će ona opet i počastiti cure. Ovo joj je najdraža trgovina, najbolje je opskrbljena. Svi smo se složili. Preostalo je još samo da podmirim neplanirane troškove i mogli smo krenuti kućama. I maltezer se vratio. Od stresa i puno neznanaca ispraznio je mjehur na blagajničinu klompu. Svekrva ga je podigla, nasmiješila mu se s puno ljubavi, spremila časopis u torbicu i otišla na taksi. U životu je bitno odrediti prioritete. ♥