Tko je ubio Djeda Mraza? | Magda Kraus
18. Ludi Franc kao posljednji osumnjičeni ili Litmanen iz Donjeg Malog, tko sve danas ima vozačku, pitanja na koja nema odgovora, joga za luđake, te Zemlja koja se ne vrti oko Sunca
– Zove se Franjo Šeničnjak, al ga si zoveju Ludi Franc, zato kaj je lud, ne, ili Franjo Getriba, zato kaj stalno menja berzine – rekao je policijski narednik Stjepan Ćuk, pa si je zabio mali prst u uho i tamo ga nekoliko puta brzo zavrtio.
– Kako je takav mogao dobiti vozačku dozvolu? – upitao je inspektor Stolnik sumnjičavo.
– Je, to pitajte one vaše tam iz Uprave, ne? – posavjetovao ga je okruglasti dudek, iščupao si prst iz uha i zagledao u sadržaj prikupljen pod noktom. – Oni vam vozačke dajeju i slepcima, ne, a da se mene kaj pita, ja Francu ne bi dal da upravla ni sa volovskom zapregom, ne?! – Približio je prst nosu i onjušio ga. – No, prava je sreča da on ni nema auta.
– Nema auto? – ponovio je viši i samostalni poput jeke, s jedinom razlikom što je umjesto točke stavio upitnik.
– Fala Bogu dragomu! – zaroktao je Štijef, brišući si prst o hlače, te se u znak iskrene zahvalnosti prekrižio predugim rukavom svoje policijske odore.
– A na čemu onda mijenja te brzine? – upitala je Stela znatiželjno.
– Bute čuli! – odgovorio je dudek, pa se zahihotao na onaj svoj hijenski način, a onda je trznuo nosom i rekao: – Evo ga, baš vozi prema nama!
I stvarno, cestom je prema njima trčao neki mršavi tip, odjeven u kombinaciju gornjeg dijela jedne trenirke, s natpisom LITMANEN i brojkom 11 na leđima, i donjeg dijele neke sasvim druge (tzv. kombinirana trenirka), s gumenim Borovo čizmama na nogama, glave prekrivene vunenom kapom kućne radinosti sa šiltom i ogromnim coflekom na vrhu, i s rukama u kožnim rukavicama izrezanih prstiju ispruženim ispred sebe u pozi kao da drži nevidljivi volan, dok je desnu ruku svako malo spuštao niz svoju desnu nogu i energično mijenjao brzine, cijelo vrijeme glasom vjerno oponašajući vožnju automobila, i to neke poprilično nabrijane makine, Brrrrrrrrrrrrrrrrm brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm! Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!
– Ideme ga zaustavit! – zaroktao je Štijef i iskoprcao se iz Golfa, a Stela i Stolnik su izašli za njim.
Kad im je mršavi prišao na nekih pet metara, Štijef je iz pojasa izvukao STOP palicu, među vozačima poznatu pod nadimkom kuhača, podigao je visoko u zrak i povikao: – Stop!
– Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! – zakočio je Ludi Franc, ubacio u ler, te sasvim lagano svojim desnim stopalom turirao gas na niskim okretajima. – Brrrrrrm brmmm brmmm.
– Bok, Franc!
– Brrrrrm. Bok, Štijef! Kaj ima? Brrrrm.
– Prekoračenje dopuštene brzine – izdeklamirao je okruglasti policajac ozbiljnim glasom.
– Jebalte, kaj opet?! Brrrm – uzviknuo je Franc, pa se stao okretati na sve strane. – A na kulike je ograničenje?! Brrrm. Ja nis videl nikakvega znaka!
– Naseljeno mesto, znači pedeset – objasnio je policijski narednik strogim glasom.
– A kulike sam ja prašil? Brrrm brrrm.
– Preko stotke – mrtav-hladan odgovorio je Štijef.
– Jebalte, a kaj morem kad imam tak jaku makinu?! Brrrm brrrm. Male piknem po gasu i zum odeeeeee u tri pičke materine! – Onda je zakrenuo desnom šakom kao da okreće ključ u bravi i ugasio motor Khm. – A si videl kak su mi slabe bremze?! – upitao je tada. – Jebalte, kad si digel tu svoju kuhaču jedva sem se zaustavil! – Nervozno je stresao glavom. – Znaš, Štijef, nema mi druge, moral bum ga otpelat na servis da mi promene pakne! – Zabio si je kažiprst ispod šilta i počešao se po glavi. – Je znaš kakvog dobrog meštra, ha?! – upitao je Štijefa. – Al da pizdunj ni preveč preskupi, ne?! – Još je jednom stresao glavom. – Trebaju mi nofci za bezin, ne?!
Štijef je namignuo Steli i Stolniku, pa se okrenuo natrag prema Ludom Francu.
– Znaš kaj, Franc, ti si pravi sretnik! – zaroktao je veselo. – Baš nam je došel jen meštar iz Zagreba, kaj se jako razme u se vrste auta. – Zatim je zamlatarao rukavom oko Franca. – Neg kojeg ti to auta voziš, ha?
– Jebalte, pa Golfa, kaj si slep?! – ispalio je Franc i potapšao se po bedrima, a onda je pokazao rukom prema policijskoj crvenoj Trojki s jednim zelenim blatobranom. – Al ne ovakvu kerntiju! Ovaj moj je Petica! Metalik srebrena! Pa vidiš, ne?!
– Neverevotno! – uzviknuo je Štijef, raširivši ruke, tako da je u tom trenutku bio neobično nalik kakvom debelom strašilu zabodenom usred kakvog polja. – Pa ovaj meštar je verhunski stručnjak upraf za Golfove petice!
– Najme jebati! – uskliknuo je Ludi franc. – A gde ti je taj?!
– Eve ga tuj – Štijef je pokazao na inspektora Stolnika, koji se nervozno nacerio.
– Ovaj kaj mu se non-stop merdaju usta?! – upitao je Franc sumnjičavo.
– Ak smem reči, zove se Srečko – brzo je ubacio Štijef.
– Dobar dan! – prihvatio je Stolnik svoju novu ulogu.
No, Ludi Franc ga je totalno ignorirao. Naime, i dalje je piljio u policijskog narednika. A onda je pomahnitao.
– A zakaj mu se tak merdaju usta?! – proderao se. – Zakaj, ha?! Zakaj?! Zakaj?! Zaaaakaaaaj?!!!
– A zakaj tebi smerde noge?! – uzvratio je okruglasti dudek pitanjem, a Franc je istog trena umuknuo i stresao glavom. – A zakaj je benzin osam kuna litra? – ispalio je drugo pitanje, a Franc se ponovo stresao. – A zakaj po zimi pada sneg, a po leti perži sunce? – Štijef je nastavio na isti način. – A zakaj krava muče, a kojn herže? – A Franc se jednako otresao. I tako je to trajalo neko vrijeme, sve dok Štijef nije upitao: – A zakaj se Zemlja verti okolo sunca?! – nakon čega se Ludi Franc ukočio kao da mu je netko zabio metlu u… (nije važno kamo, a i zna se), pa se zatim proderao: – Ne verti se! Kaj ne vidiš da stoji na mestu?! Jebate, Štijef, pa kaj si ti lud?! Ne verti se! Ne vertiiiiii! Aaaaaaaaaaaaaa!
Štijef je tada priskočio Ludom Francu, prebacio mu ruku preko ramena i čvrsto ga stisnuo.
– Dobre je, Franc, dobre je – tepao mu je blago. – Se je v redu, se je v redu.
– Ne verti se! – uzviknuo je Franc još jednom, ali sada već znatno smirenije.
– Je, tak je, ne verti se, ne verti – složio se Štijef, tapšući ga odostraga po trenirci, točno između natpisa LITMANEN (gore) i brojke 11 (dolje).
Onda je Franc naglo okrenuo glavu i zabuljio se Štijefu pravo u oči.
– Ne verti, ha? – upitao je polako.
– Ne verti – rekao je Štijef mirno. – Zemla stoji na mestu, baš ovak kak ti i ja stojime tuj.
– Ovak? – upitalo je lijevo krilo Litmanen i zabubnjao čizmama po snijegu.
– Je, sto posto tak – klimnuo je Štijef.
Ludi Franc je zažmirio i počeo polako klatariti glavom. Lijevo, desno, naprijed, natrag. Lijevo, desno, naprijed, natrag. A ispod spuštenih kapaka vidjelo se kako mu se oči trzaju. Štijef je iskoristio priliku i tiho se udaljio, natrag do Stele i Stolnika.
– Što to radi? – upitala ga je Stela šapćući.
– Je, to vam ga dojde kakti joga za luđake, ne? – stručno je objasnio okruglasti specijalist za duševne bolesti. – A ono male prije je bila kakti šok terapija.
“A ja mislila kviz”, pomislila je Stela.
– A koliko će ovo još potrajati? – zanimalo je inspektora Stolnika.
– Ne bu dugo – odgovorio je doktor Štijef znalački.
I stvarno, par trenutaka kasnije, Ludi je Franc izašao iz transa, to jest, prestao je klatariti glavom, otvorio je oči, pričekao da mu vidni živac proslijedi impulse do pravog mjesta u mozgu, a onda je prišao Stolniku i ispružio ruku.
– Gospon stručnjak! – uskliknuo je. – Drage mi je da sem vas upoznal!
– I meni – uzvratio je viši i samostalni automehaničar.
Pa su se svečano rukovali.
Onda je Ludi Franc pogledao drugog člana ekipe i veselo se nacerio.
– A pička?! – upitao je Štijefa isturivši bradu prema Steli. – U kaj se pak ona kuži, a?! – Pa se luđači zacerekao, što mu i nije bio neki naročiti problem, budući da je i bio luđak.
– Molim?! – zavrištala je Stela reprezentativnim uzorkom svoje kontramutacije, tako da su trojica muških istoga trena ostali bez daha u plućima, a od ranije naprslo ogledalo na vanjskom desnom retrovizoru službenog Golfa, raspalo se u milijun komadića.
Prvi se pribrao Ludi Franc.
– Jebalte, kak ova more vriskati! – zaderao se oduševljen poput malog (normalnog) djeteta. Pa se okrenuo ka Steli. – E, pičko, ajd još jemput!
Stela je bijesno poskočila i zinula da nešto kaže, ali ju je pretekao domaći policajac.
– Šššššš! – smirivao ga je Štijef. – Čuj, Franc, gospođica nije to kaj si rekel…
– Kak to misliš?! Kaj ni pička?! Neg je onda kaj?!
– Neg je isto iz Zagreba. I morti na pervi pogled tak ne zgleda, ali ona ti je najbolši stručnjak za kočnice na celomu svetu. Pravi špecijalist!
– Najme jebati! Joooj, kak imam sreče! – podigao je glavu i zakričao ravno u zimsko nebo iznad sebe: – Fala ti Bogek, fala! – Pa se obratio Steli i Stolniku: – Znate kaj, ja se nemrem još duge ovako voziti, mogel bi nekog pregaziti, ne?! A i mene bi neko mogel puknuti! Jebalte, denes vam na cesti ima sakakih luđakof! Kad bute mi to mogli popravit, ha?! Kad?! Kad?! Kad?!
– Pa, ovaj, valjda sutra – rekao je ne baš uvjerljivo stručnjak za Golfove petice.
– Moramo iz Zagreba naručiti dijelove – rekla je odrješito specijalistica za kočnice.
– Al prije neg ti ovi stručnjaki poprave bremze – ubacio se Štijef – moraš im povedati se kaj znaš o Mirku Kralu.
– A zakaj sad pak to?! – upitao je Franc, sumnjičavo nakrivivši glavu.
– Paaa… – zaustio je Štijef.
– Paaa… – zaustio je i Stolnik.
– I Mirko je kod nas ostavio svoj auto na servisu – rekla je Stela, a Stolnik ju je iznenađeno pogledao i pomislio “Stvarno je prava”.
– Mirko Kral je pizda! – zaderao se Ludi Franc. – On misli da same on more biti Deda Mraz! I to sake godine! Ja sem ga stoput iskal Mirkec, daj da ja budem Deda Mraz makar jemput! al mi ni dal! Pizdunj mi ni htel dati ni da makar probam tu obleku od Deda Mraza! Niš! – Zatim je podigao kažiprst visoko u zrak. – A kaj je najgorše od sega, taj vam uopče ni ne veruje u Deda Mraza! – Nagnuo se prema ostalima i stišao glas. – Čul sam ga jemput je u Euru rekel Deda Mraz opče ne postoji! Točno je tak rekel! A to ni istina! – opet je zaurlao. – Deda Mraz postoji! Pa ko bi nam inače nosil darove pod jelkicu?! Ko, pitam ja vas?! I baš je dobre kaj je neko pametan zviznul tega lažnega Deda Mraza sa onom praznom flašom Karlovačkog! Jer sad kad više nema Mirka Krala, sad bu vu Donji Mali došel pravi Deda Mraz! Ajd bok svima! – Ludi Franc je kresnuo svog imaginarnog Golfa Khhhhh, lagano zaturirao Brrrm brrrm, pa potom ubacio u brzinu Ntk i odjurio niz snježni drum Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!
– Ode sto na sat – rekao je inspektor Stolnik, kopajući si po džepovima u potrazi za kutijom cigareta.
– On je lud sto na sat! – dodala je Stela, zagledana u svoje štikle ponovo utonule u snijeg.
– Je je, al ima jedna jake zanimliva stvar – rekao je Štijef, klimajući glavurdom i češkajući se između nogu.
– A ta je? – upitao je Stolnik.
– A ta je da i Ludi Franc zna da je Mirka Krala neko zviznul sa praznom flašom, al to ni čul od mene.
Ludi Franc ne voli:
1. dizelaše
2. kad ga netko ispituje
3. trenirke koje se navlače preko glave, jer mu glava u pravilu zaluta u jedan od rukava (i tamo se zaglavi)
A voli:
1. voziti reli između stolova u Euru
2. okus koji ima prstenje na rukama velečasnog Sudca
3. gledati Cocu kako radi one stvari
Sadržaj
1. Matiša Matić ili potraga za izgubljenim TUNE-om s čačkalicom u zubima, jedanaest razloga za zlovolju, mali mozak kao skladište nepotrebnih podataka, te psovka s poantom2. Stela i Marina ili jedno oko viška, električni tamponi, sasvim primjerena božja kazna, sedam Gorana (i trojica drugih), nešto malo filozofiranja o dlakavosti muškog roda uz spominjanje tri praščića, te što se dobije kad zbrojiš dvije umjetne plavuše
3. Nevidljivi glas urednika Kulture, jedna neuspjela metamorfoza, govor guzice, o klanju ili kako je Matiša klao samog sebe, pa još malo o klanju (u umjetničke svrhe), zatim o stričevima, te na kraju o jednookima ali bezuspješno
4. Srećko Stolnik i depresivna ushićenost ili ushićena depresivnost, inventura inspektorskog stola (inv. oz. "PUZ 9013-S"), zavirivanje u ladice drugog inspektorskog stola (inv. oz. "PUZ 9012-S"), nemoguća misija sa žnirancima, kucat il ne kucat pitanje je sad, pa onda jedno intimno pitanje, policijska fora s kalendarima i naopako utaknuta cigareta
5. Kako to rade pravi policajci i što je to to, kojom brzinom treba pisati ako ti hitno zatreba pištolj (i municija za njega, a i futrola), te Hot Dog ili Dva muškarca i jedna žena
6. Opet Matiša Matić ili dvanaest razloga za zlovolju, jako opasan hobi, te razlika između kolutaša od 100 kilograma i digitalnih Japanaca veličine prosječnog hrvatskog penisa
7. Napokon akcija ili kakvi momci puše kakve cigarete, Milena, Željezara Sisak, Jetiji i Munckov Krik (drugim riječima, sve čari vožnje službenim Golfom)
8. Donji Mali – nekoliko natuknica
8b. Policijski narednik Stjepan Ćuk ili odbor za doček zvan Štijef, svatko se češe gdje ga svrbi, te iskrena zadivljenost novom tehnologijom
9. Što znači ka be er, gdje se zapravo nalazi Zid plača i zašto se po njemu tuče glavom, te besplatna reklama za Karlovačko pivo
10. Stevo Tanjurača kao prvi osumnjičeni ili genetski modificirani Hercegovac, točan broj patuljaka, torte koje to nisu i žute rupe koje to jesu, problemi s ručkicom na šalici za kavu, te još malo besplatne reklame za Karlovačko
11. Intermeco br. 1 ili tko je sljedeći, dvije lake tjelesne ozljede, skupljanje rasutih živaca, te svaka rit dođe na šekret (iako nije baš uvijek jasno zašto)
12. Velečasni Zlatko Sudac kao drugi osumnjičeni ili Isus kao svijećnjak, Dorothy iza ogledala, nije zlato sve što sja (besplatna reklama za Zeppterovo posuđe), tajna župnikovih prstiju, te kapitalistička izmišljotina u komunističkoj uniformi
13. Katica Kralj kao treći-a osumnjičeni-a ili tri druge strane, može li se oglušiti ako vam traktor pregazi stopalo, o jednom trbuhozborcu, seks u živo, te slučaj je gotov (iako, naravno, nije)
14. Intermeco br. 2 ili što se može dogoditi ako se štiklom lupa po AIRBAG-u, čemu služi tajnica a čemu zračni jastuk, te kako rukama opisati jednu pravu žensku
15. Barica Salopek Cingulaš kao četvrti-a osumnjičeni-a ili što fali spužvama, brisanje suđa s Majkom Božjom Bistričkom, prizor s Bracom i Sekom u glavnim ulogama (opet seks!), te zašto ne treba štrikati kad se slavi rođendan
16. Intermeco br. 3 ili malo jeftinog filozofiranja o hot dogu, o mumiji u službenom policijskom Golfu, o izgledu koji vara, o kruljenju iz trbuha, o lančpaketima (uz besplatnu reklamu za Pevec), te o životu općenito
17. Intermeco br. 3b ili o jednom koji nije osoba, o refleksima, o vazama iz dinastije Ming, o drvetu pogodnom za obavljanje male nužde, te o masaži (ženskih) stopala
18. Ludi Franc kao posljednji osumnjičeni ili Litmanen iz Donjeg Malog, tko sve danas ima vozačku, pitanja na koja nema odgovora, joga za luđake, te Zemlja koja se ne vrti oko Sunca
19. Coce i Vespa ili munjevita reakcija redarstvenih snaga, tjeranje kao seksualna devijacija, dvoboj velečasnog i svinje, svrdlo, te ljubavna igra u sjeni vješala
20. Intermeco br. 4 ili snijeg je snijeg a krv je krv, lavor kao škropionica, ključ koji je cijelo vrijeme tu a da se to uopće ne zna, te dudek umjesto idiota
21. Rezime prije kraja ili čamac koji to nije, kauč za fakire, morska bolest od integralnih keksa, kadar nijemog filma, leš koji nije mrtav, te baba Jagna kao rekorderka
22. Privedeni osumnjičeni ili vremeplovizacija u đačke dane, jedno neobično začeće, o pušenju (jer ta je tema danas IN), seoba Slavena (dajdžestirana verzija), ponešto o starom a ponešto i o novom papi, te jedno uskrsnuće
23. (Pokojni) Mirko Kralj ili žrtvin alibi, povratak Slavena (u ponešto smanjenom broju), te nešto malo o pederima ali bez namjere da se bilo tko uvrijedi
23b. Slavko Knez (i još četiri Slavka, od kojih je jedan ratni drug, a jedan se ne zove Slavko) ili zamjena za Djeda Mraza, argumenti protiv kojih se ne može ništa, te čemu služi sirena a čemu Sirena
24. Nekoliko kratkih izjava o Slavku Knezu mjesnom učitelju, glas iz groba, još malo o smislu života, te nepoznanice u vezi s ćuljenjem ušiju, a na kraju kraj
Dijelovi teksta izbačeni iz romana
Impresum