Tko je ubio Djeda Mraza? | Magda Kraus

7. Napokon akcija ili kakvi momci puše kakve cigarete, Milena, Željezara Sisak, Jetiji i Munckov Krik (drugim riječima, sve čari vožnje službenim Golfom)

– Rano jutro pola šest, svakog dana putuje, moja Milena! – tiho je dopiralo iz radija u pregrijanoj i cigaretnim dimom prezasićenoj kabini službenog Golfa trojke, ofarbanog u neslužbenu crvenu (osim zadnjeg lijevog blatobrana, koji je jednom davno slupan u akciji, a kasnije izravnan i greškom premazan krivom nijansom laka, to jest u zeleno). Golfom je pilotirao viši i samostalni inspektor Srećko Stolnik, a na suvozačkom mjestu sjedila je Stela uposlena nanošenjem trećeg namaza crvenog ruža na svoju naćubljenu gornju usnicu.

Gnječeći volan šakama a cigaretu zubima, Stolnik se sve vrijeme borio sa silom jačom od njegove volje, koja ga je gonila da svako malo svoj pogled prebaci s ceste pred njim na ženska koljena pokraj njega. A kad bi mu u toj neravnopravnoj borbi koncentracija makar na trenutak malaksala, već spomenuta sila skrenula bi mu oči i naviše, od također već spomenutih koljena, skroz do ruba Steline minice. Ruku na srce, nije da mu se nije svidjelo to što se tamo vidjelo, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se u posljednje vrijeme nije baš pretjerano družio sa ženama. Zapravo, nije se uopće družio sa ženama. Naravno, ako se ne računa Meteorka, tajnica načelnika Odjela, s kojom se družio skoro svakodnevno, na način da bi je s Jurom ili s Đurom Sutlijašem ili s Hot Dogom (već kako bi mu se koji našao pri ruci) podizao s poda i vraćao natrag na njezinu stolicu. Ili brkata Biba iz kioska s kojom se družio (nekih dana i po nekoliko puta) na način da ova, čim ga ugleda kako se primiče kiosku, uzvikne Plavi momci puše plave cigalete!, a jer nije mogla reći ni R (veliko) ni r (malo), nikad nije bio skroz na čisto što je u stvari htjela reći, da li Pravi momci puše prave cigarete ili Pravi momci puše plave (kao plavi Walter Wolf) cigarete ili, možda, Plavi momci (kao plavci-policajci) puše prave cigarete, ili pak Plavi momci puše plave cigarete? No Stolnik sada nije razmišljao o takvom druženju. U stvari, sad nije razmišljao ni o čemu, samo je gledao.

“Isuse, gleda mi noge!” pomislila je Stela zadovoljno, no već se u sljedećem trenutku snuždila. “Naravno da mi gleda noge, kad ništa drugo za razgledavanje ni nemam.” A onda se opet razvedrila. “Sreća moja da su mi barem noge izrasle koliko treba!”.

– Miriše na jabuke, živi ko podstanar, moja Milena! – drugi je stih, zajedno s radiom, veselo zarevala kontramutirana Stela, unisono za dvije oktave (otprilike) više od Starih fosila.

Zbog čega je dopola dogorena cigareta, do tada udobno smještena u lijevom kutu Stolnikovih usta, izgubila ravnotežu te se sunovratila na sjedalo između njegovih nogu. Zbog čega je viši i samostalni hitro maknuo ruke s volana s namjerom da spriječi moguće izbijanje požara na svojim hlačama. Zbog čega je službena crvena (minus jedan nešto zeleniji blatobran) Trojka prešla na suprotnu stranu kolnika, gdje u tom trenutku nije bilo baš nikoga. Zbog čega je crna kronika sutrašnjih novina ostala uskraćena za još jedan iz neutvrđenih razloga tekst.

– Oči su joj pune sna, kako li se preziva, moja Milena! – pjevali su Stela i Rajko zaneseni, ni ne primjećujući da istu stvar interpretiraju na dva poprilično različita načina (jer su Stelini stihovi, zbog široko razjapljenih usta, glasili više kao Maraša na jabaka, kaža da dabra ja, maja Malana!), i uopće se ne obazirući na Stolnika koji je nekako uspio otresti čik na pod kabine gdje ga je prignječio cipelom, prignječivši usput i kočnicu, što je Trojku natjeralo da se zaljulja u ritmu istog šlagera, a Stelu da si još za koji milimetar podeblja usnicu.

– Malana gana-raaaa-caaaa-ja maja! – zavijala je Stela po refrenu, dok je cesta s druge strane vjetrobranskog stakla također zavijala, ali za razliku od Stele sasvim blago, razdjeljujući pri tome okolni krajolik na desnu i lijevu brežuljkastu bjelinu.

– Da sma sa ra-na-ja srala! – Stela se sada prebacila na donju usnicu, a Stolnik je isključio automatskog pilota i pilotiranje ponovo preuzeo u svoje ruke, vratio Golfa na Zakonom o cestovnom prometu za vožnju propisanu stranu kolnika, strpao si novu cigaretu u usta, čvrsto je stisnuo zubima onemogućivši joj na taj način svaki pokušaj bijega, posegnuo za šibicama, uglavio volan između desnog lakta i lijevog koljena te, ne smanjujući brzinu, uspješno izveo pripaljivanje.

– Milena ge-ne-ra-ci-jo! – zavrištala je Stela posljednji stih, ovaj put sasvim razgovijetno jer je u međuvremenu svršila sa šminkanjem, prije nego su i Stari fosili svršili s pjesmom. Onda je nekoliko puta svojim ustima napravila mpa mpa mpa, spremila ogledalce i ruž u torbicu (spremati u žensku torbicu – objašnjeno ranije u tekstu), utonula dublje u sjedalo i zagledala se kroz dimnu zavjesu van, dok je Stolnik, uz jedan s neskrivenim olakšanjem odahnuti huuuuuu, ispustio novi dim i prebacio u četvrtu brzinu.

– Srećko, što ste rekli, kamo idemo? – upitala je Stela nakon što je vlastiti rekord u šutnji uspjela približiti nevjerojatnoj granici od skoro jedne cijele minute.

– Na mjesto ubojstva – odgovorio je Stolnik. – U Donji Mali.

– Donji Mali? Nikad čula – prokomentirala je Stela.

“Ni ja, sve do jučer”, pomislio je Stolnik. – To vam je jedno selo – objasnio je naglas. Zatim je osjetio da njegovom objašnjenju nešto nedostaje, pa je pojasnio: – Tu, u blizini.

A Stela je malo porazmislila pa je rekla: – Ne kužim zašto bi netko ubio Djeda Mraza? – Pa je još malo porazmislila pa je još rekla: – I to u nekom Donjem Malom?

– Oh, a zašto bi netko ubio bilo koga bilo gdje? – upitao je Stolnik, gnječeći volan.

Pa je Stela još još malo porazmislila. Pa je pomislila na svoje stričeve i rekla: – Zbog novca. – Pa je pomislila na ljude koji sastavljaju testove provjere znanja po ženskim časopisima, pa je rekla: – Zbog osvete. – Pa je pomislila na Marinu, pa je rekla: – Zbog ljubomore. – Pa je opet pomislila na svoje stričeve, pa je rekla: – Iz političkih razloga. – Pa je pomislila na Vevea i tri praščića i na silnu prazninu između njih i sada, pa je rekla: – Zbog ljubavi.

– A zbog posla u novinama? – upitao je Stolnik lukavo.

– Pa dobro, i zbog posla u novinama, zašto ne? – rekla je Stela. – Iskreno, ne bih imala baš ništa protiv da neko kokne mog urednika. – A zatim je spustila dlan na Stolnikovu šaku na volanu, zbog čega je Golf ponovo izgubio kontrolu nad vozačem, to jest dozvolio mu da zavrne volanom kao piletu vratom (isprika svim udrugama za zaštitu svih životinjskih vrsta, s posebnim naglaskom na domaću perad), zbog čega su ćelave gume proklizale na mokroj cesti, što Stela uopće nije primijetila.

– Među nama rečeno – rekla je u povjerenju – bilo bi mi baš drago da netko kokne tog planinskog čovjeka.

A Stolnik je osjetio kako mu se desna šaka žari, kao da je njome primio kvaku na vratima Željezare Sisak, i kako mu ponestaje zraka u plućima, kao da su mu i nos i usta smješteni negdje tamo na toj njegovoj šaci a ne na glavi kao što je red.

– Jetija – promrmljao je gutajući zrak kroz filter cigarete.

– Molim?

– Planinski ljudi – pojasnio je viši i samostalni. – Jetiji.

“Hm, nisam imala pojma da Hercegovce nazivaju Jetijima”, pomislila je Stela zbunjeno. “Otkud on sve to zna?” pomislila je odmah zatim zadivljeno, pa je rekla: – Zapravo, ne samo da ga kokne, nego da ga koka malo duže, po mogućnosti dio po dio, komadić po komadić – pri čemu je u zanosu sve čvršće stiskala Stolnikovu nesretnu šaku.

– Pazite se, gospođice Stela! – protisnuo je inspektor Stolnik, s mukom progutavši knedlu koja mu se odjednom našla u grlu. – Ako tog vašeg urednika netko recimo stvarno, kako vi kažete kokne, zbog ovoga što ste upravo rekli vi biste bili prvi osumnjičeni.

– Pa ne biste me valjda vi izdali, Srećko? – zacvrkutala je Stela, suučesnički ga podragavši po onoj istoj šaci.

A Srećkova tikava usnica u tom je trenutku zaplesala najžešći pankerski pogo, tresući mu pepeo niz bradu, niz vrat, niz grudi, niz… niz još dalje.

– Pa-ha… oh-vaj… – promucao je Stolnik, pa je zubima zagrizao neposlušnu usnicu, pri čemu je pregrizao cigaretu, koja je srećom bila već sasvim dogorena, ali čiji je filter nesrećom imao skroz odvratan okus.

– Ali zašto Djeda Mraza? – Stela je prevrtjela traku unatrag.

Stolnik je poskrivećki okrenuo glavu na drugu stranu i jezikom si izgurao filter iz usta. Eh, da je smio još i pljunuti!

– Upravo to zašto sada je naš posao – promrmljao je, osjećajući kako mu se niz grlo slijeva pročišćeni nikotin u tekućem stanju, i čudeći se kako je moguće da mu se desna šaka još nije počela dimiti.

– Mpa mpa mpa – učinila je Stela sa svojim crvenim usnama, zaokupljena dubokim razmišljanjem. Koje joj je urezalo dvije bore preko čela. I koje je na trenutak na njezinom licu iscrtalo kopiju Munckovog Krika. I koje osim toga nije urodilo nikakvim plodom. Pa je odustala.

– Meni se čini da vi, Srećko, imate temperaturu – rekla je zatim zabrinuto. – Ruka vam gori!

Inspektor Stolnik još ne voli:
1. kad u čokoladici Životinjsko carstvo peti put za redom dobije sličicu vunastog mamuta
2. kad na stanici poslije Remize u tramvaj uđe luđak koji viče da je psihički bolesnik i da mu treba novac za lijekove
3. spavati na leđima

A voli:
1. paliti cigarete šibicama
2. kad na stanici kod Mimare u tramvaj uđe cigo s harmonikom pa svira do sljedeće stanice u Frankopanskoj
3. lupati veliko O na tastaturi službenog kompjutera