Tko je ubio Djeda Mraza? | Magda Kraus
24. Nekoliko kratkih izjava o Slavku Knezu mjesnom učitelju, glas iz groba, još malo o smislu života, te nepoznanice u vezi s ćuljenjem ušiju, a na kraju kraj
– Nitko. Baš nitko – obeshrabreno je uzdahnuo inspektor Stolnik nakon što su preslušali sve izjave. Zatim se popipao po džepovima. Uzalud. “Popušio sam sve što sam imao”, pomislio je, pa si provukao prste kroz kosu. “A i ćelavim.”
– Da ga zbudim? – upitao je Štijef, pokazavši svojom glavurdom prema Mirku Kralju, koji je revnosno hrkao tamo u zadnjoj klupi, gdje su ga poslali nakon što su se s posljednjeg zadatka opet vratili u školu.
– Jel on puši? – upitao je Stolnik pokazavši glavom na isti način i u istom pravcu.
– A-a – odmahnuo je Štijef glavurdom. – Pili derva.
– Ma ne mislim trenutno! – podviknuo je Stolnik razdraženo. – Mislim inače?
– Inače same pije – odgovorio je policijski dudek.
– Onda ga pusti nek spava – rekao je viši i samostalni frustrirano, pa još jednom provukao prstima kroz kosu. “Definitivno ćelavim”, zaključio je, od čega se nije osjećao ni malo bolje.
– Da pustim izjave još jednom? – upitala je Stela.
– Pusti – promrmljao je Stolnik. Bio je umoran. Toliko umoran da nije imao dovoljno snage izgovoriti dva glasa više, pa je valjda zato umjesto službenog pustite izašlo to intimno pusti.
“Isuse, napokon mi je rekao ti!” pomislila je Stela oduševljeno, pa je stisnula prvo REW a onda PLAY i mali je srebrni Japanac progovorio.
(slijedi nekoliko kratkih izjava o Slavku Knezu, mjesnom učitelju)
…
Katica Kralj: – Ma ko bi njega htel vubiti, kaj je z vami, ste ponoreli?! Pa tak poštenega, tak finega i tak, kak da velim, kulturnega človeka vu celom Donjem Malom nemrete najti da sa svećom iščete. A bil je i naš venčani kum, od mene i od Mirka. Znate, kad sme bili mladi, oba njih dva, i Mirko i Slavko, su se bili zagledali vu mene, a i ja sem se bila zagledala vu njih dva oba, al sem mogla same sa jenim, ne, jer je tada bil takav običaj, a ne kak je danes, ne? Morala sem zbirati, ne? Pak sem si zbirala krivega, kak to več bude vu životu. Umesto poštenega i finega i, da tak velim, kulturnega Slavka, ja si zemem onega probisveta Mirka! Ah, trebala sem si izbirati Slavka.
…
Barica Salopek Cingulaš: – Slavko je bil baš lepi! I bil je pravi muž, ovak čvrsti, ne? Dizal je vutege i potezal je ona vesla kaj su pričvrščena na čamec kaj ga ima same do pola, tak da sa tim čamcem ne bi mogel baš predaleč othoditi čak i kad bi veslal ne znam kak jako. I nekaj bum vam rekla vu poverenju, da ni za širju javnost… Dajte Gospodična zgasite to… Kad god sem spavala z Mirkom ja sem vam razmišlala o Slavku. A jemput sem tak jake razmišlala da sem kad mi je došlo milo, zakričala Slavko! Slavko! i prava je sreča da je Mirko onak jake roktal kak to uvek dela kad dela one stvari, pa ni niš čul.
…
Stevo Tanjurača: – Slavko se nikad nije bunijo ako ga je neko varo na kartama. Samo se je vako smijo od uva do uva i svima plaćo runde. Jedino sebi nije plaćo, jer nikad ništa nije pijo, al je svedno bijo duša od čovjeka!
…
Zlatko Sudac: – Slavka Kneza duboko štujem kao iskrena vjernika, ali i kao časna i poštena čovjeka. Otkako sam ja ovdje župnik, a župnik sam otkako je i sagrađena ova naša draga crkva Svete krvi Isusove, Slavko nije propustio niti jednu nedjeljnu svetu misu, osim kad je imao vodene kozice. Uz to on je bio idejni tvorac i trener crkvenog veslačkog kluba u osnivanju, te nositelj akcije Spalimo ambroziju 2006., u kojoj su zdušno sudjelovali svi prvopričesnici. I još moram napomenuti da je ispovijedati Slavka Kneza pravi raj i za moje i za uši Gospodina našeg.
…
– Amen! – rekao je Štijef i prekrižio se predugim rukavom svoje policijske uniforme, a zatim uzviknuo: – Mirkec, a kam buš ti?! – Jer je odjednom probuđeni Mirko Kralj krenuo ka vratima učionice.
– Je, a kam bi išel? Idem se pošorat, ne?! – promrmljao je, prolazeći pokraj njih. – Fest me je pritisle!
– Je, onda je dobre da si se zbudil! – zaroktao je Okruglasti dudek. – Jer bi inače bilo vu gače, kaj ne?!
– Je, a kak se ne bi zbudil kad sem sanjal da čujem onu svoju vešticu i onu drugu svoju vešticu kak me obadve ogovaraju?! – rekao je Mirko i izašao iz učionice.
– Ahhh – uzdahnuo je inspektor Stolnik. – Dakle, tko bi želio ubiti tog savršenog Slavka… Slavka…
– Kneza – pomogla mu je je Stela.
– Tog Slavka Kneza. Tu dušu od čovjeka? Tko?!
– Ak se mene pita, gospon inspektor, ja bi vam rekel – niko! – ispalio je Štijef bez oklijevanja, u trenutku kad je Mirko Kralj ušao natrag u učionicu. – Kaj ni tak, Mirkec?!
– Je, bormeš je Štijef vu pravu! – potvrdio je bivši pokojnik. – A isto tak si i ja mislim!
– Eto vidite! – uzviknuo je Stolnik frustrirano, tako da su se ova dvojica počela ogledavati na sve strane, pitajući se na što inspektor misli, odnosno što bi to točno trebali vidjeti. – Sada mi više ništa nije jasno!
– A da preslušamo jednom sve od početka? – predložila je Stela. – Od trenutka kad smo stigli ovdje, u Donji Mali, pa skroz do kraja?
Štijef je htio ubaciti Do jaja, ali se u zadnji čas predomislio.
– Hm, a što ćemo s time dobiti? – upitao je Stolnik rezignirano.
– A što možemo izgubiti? – upitala je Stela.
– Ja sem za! – uzviknuo je Štijef, podigavši desnu ruku.
– I ja sem za! – promrmljao je Mirko. – A dok vi preslušavlete, ja bum si male odremal, ne? – Pa je krenuo prema zadnjem dijelu učionice.
– Mirkec, budi tuj! – podviknuo mu je okruglasti policajac, pa je Mirkec ostao tuj, jer slast je slast, a vlast je vlast, kako bi to rekla Stelina mama.
– Gospodična Stela, pušćajte snimku!
Pa je Stela još jednom stisnula prvo REW a onda i PLAY, pa su slušali otpočetka. Što je u pozitivnom smislu najbolje djelovalo na Mirka Kralja koji se zbog nekih izjava o sebi poprilično razbudio, a zbog nekih i pomalo otrijeznio.
(Izjave zbog kojih se Mirko Kralj razbudio su:
– Uvjek je varo na kartama!,
– On je odlutala ovca koja se ruga i Crkvi i Bogu!,
– Pijandura, niškorist, kurviš! i
– Nekad smo se morali predigravat i po pola vure!,
a izjave zbog kojih se Mirko Kralj otrijeznio su:
– Sad je napokon dobijo šta je i trebo dobit!,
– Izvršena je Božja volja!,
– Sad je taj slučaj zaklučen!,
– Tak mu i treba! i
– Mirko Kral je pizda!)
A onda je mali srebrni Japanac zaroktao Roookt! Roookt! i zaskvičao Skviiiik! Skviiiik! nakon čega je Stela brzo stisnula tipku STOP. Ali ne dovoljno brzo.
– Što je sad bilo to? – prenuo se inspektor Stolnik.
– Gujda! – uzviknuo je Štijef veselo.
– Gujda? – ponovio je viši i samostalni.
– Je, tak je! – zaroktao je dudek u istom raspoloženju, pa dometnuo: – Glas iz groba!
– Hm, ne sjećam se da smo uzimali izjavu od neke svinje?
– Je, ni nisme! Neg je to gospodična snimila Cocu kak obavla svoje na Vespi! Pre neg su ga priklali, ne?
– Zar? – rekao je Stolnik zaškiljivši prema Steli.
– Ma, to sam ja greškom… – protisnula je ona rumena poput prerezane cikle.
– Aha – promrmljao je Stolnik stišćući si usnicu palcem i kažiprstom. – Ajmo dalje.
Pa je Stela opet stisnula PLAY. Kad ono opet Skviiiiiiiiiik! Skviiiiiiik!
– E, to je kad Cocu koljeju! – uzviknuo je Štijef oduševljeno, pa se okrenuo prema Steli. – Bi mogli pustit još jemput?!
– Ja mislim da je bilo dosta – rekao je Stolnik. – Ionako, nema nikakve svrhe. – Nakon čega je učionicom zavladala neugodna tišina, u kojoj se četvero ljudi na trenutak zamislilo nad svojim životima.
Mirko Kralj, još uvijek sasvim budan i relativno trijezan (kombinacija koja je već sama po sebi bila u popriličnoj mjeri neobična), pokušavao je odgonetnuti kako mu je pošlo za rukom da, već godinama ne čineći ništa osim kartanja bele i naizmjeničnog ispijanja gemišta i piva, protiv sebe okrene cijelo jedno selo. Inspektor Stolnik, potišten i razočaran, čudio se kako je moguće da ne osjeća nikakvu krizu, a već više od sata nije povukao ni jedan jedini dim. Stela, i dalje tena boje prosječnog Indijanca, pitala se postoji li na ovome svijetu makar jedan jedini muškarac kojemu ženske grudi nisu važnije od ostatka žene. Dok se policijski narednik Stjepan Ćuk, umoran i gladan, približavao nepobitnom zaključku kako život bez redovna tri obroka dnevno nema baš nikakvog smisla.
(I tko zna dokle bi oni ovako, kada ovu priču ne bi trebalo privesti kraju, pa ovdje pravimo rez u obliku ona dva derana s početka 19. poglavlja i jedne, komadom crijepa nafilane grude, upravo zafrljačene u prozor školskog WC-a)
Cvangl! – odnekud se začuo prigušeni lom stakla.
– Srećko, smijem li ja nešto pitat? – oglasila se tada Stela.
– Naravno – rekao je Stolnik rezignirano. – Izvolite, samo vi pitajte, gospođice Stela.
“Zašto sad opet vi?” pomislila je Stela razočarano.
– Znaš, Mirkec – došapnuo je Štijef donedavnoj žrtvi – njih dva su ti ekipa!
– Ahaaa – zaklimao je Mirkec značajno, pa uzvratio šaptom: – A je se seksaju, ha?
– Uh, još kak! – rekao je Štijef razdragano. – Čim im se makneš iz videokruga.
– Ma nemoj mi reči?!
– Gospodine Mirko! – rekla je Stela na baš najbolje raspoložena, pa pričekala da se gospodinove popucanim kapilarama umrežene oči koliko-toliko izoštre na njoj. – Kažite mi, molim vas, je li osim vas i Slavka još netko znao da ste se te večeri međusobno zamijenili u ulozi Djeda Mraza?
– Vu čemu?! – upitao je Mirko, bijelo je gledajući.
– Mirkec – uskočio je Štijef – gospodična te pita je neko morti videl tebe i Slavka kak se presvlačite iz jenega Deda Mraza vu drugega Deda Mraza, razmeš?!
– Razmem – potvrdio je Mirko odlučno.
– I? – upitala je Stela.
– I kaj?
– No, pa je vas neko videl il vas je ni videl?!
Mirko je šutio. Buljio je u Stelu, ali je šutio.
“Nije valjda opet zaspao?” pomislila je Stela. “Ali ako je zaspao valjda mu oči ne bi bile otvorene?” pomislila je još. “Osim ako ih nije zaboravio zatvoriti.”
Mirko je šutio i buljio u Stelu, ali nije spavao. Razmišljao je. U stvari, htio je razmišljati, ali mu nije išlo. Kao da mu se mozak odjednom istopio. Ili, možda, utopio. U gemištima. Ili u pivama. Onda je zažmirio, pa više nije buljio u Stelu, ali opet nije zaspao, nego se je duboko duboko koncentrirao. Što je, mora se priznati, dalo rezultata. Naime, napokon je shvatio što ga to ova štrkljava, vrišteća i kao daska ravna ženska zapravo pita. I nije mu se ni najmanje svidjelo.
– A kaj vi mislite da sme se nas dva presvlačili na sred glavnega trga?! – uzviknuo je ljutito, tek neznatno zaplićući jezikom. – Kaj vi mislite da sme delali javnega striptiza, ha?! Presvlekli smo se kod Slavka, tuj, vu školi! – Onda se ogledao oko sebe. – Dobre, ne baš tuj tuj, neg tam tuj! – Zamahnuo je rukom u sasvim neodređenom pravcu. – Tam kod čamca! I niko nas ni mogel videti! Niko!
– Hm – rekla je Stela, pod uvjetom da se jedan takav hm može smatrati govorom. – Znači, taj koji je napao Slavka Kneza mislio je da napada vas, Mirka Kralja?
Inspektor Stolnik je naćulio uši (pisac ovih redaka zapravo nema blage veze kako to izgleda kad netko naćuli uši, to jest, nama pojma što se u trenutku ćuljenja s tim ušima događa, da li se nekamo okrenu, ili se podignu, ili zatrepere, ili barem malko narastu, ili što? Piscu ćuljenje zvuči kao da se uši na neku foru ušilje, u špic, a takvo što nije još nikada nigdje ni kod koga vidio, pa bi mogao zaključiti da ćuljenje u stvari i ne postoji, nego se samo tako kaže).
– Bormeš, kad si male bolše zgruntam, tak ispada, ne?! – složio se Mirko nakon kraćeg razmišljanja.
– Bormeš, kad si i ja malo bolše zgruntam, isto tak ispada! – zaroktao je i Štijef.
– Odlično! – uzviknula je Stela. – Slučaj je riješen!
– Kaj je?! – upitao je Štijef začuđeno.
– E fino! Onda ja sad morem iti na spavanje! – rekao je Mirko i krenuo prema zadnjoj klupi.
– Mirkec, budi tuj! – zapovjedio mu je okruglasti policajac, pa je Mirkec napravio jedan traljavi nalijevo krug, uglazbljen s nekoliko psovki kombinirane vjersko-seksualne tematike.
– Slučaj je riješen, ma nemojte? – oglasio se Stolnik. – A kako je to slučaj riješen, ako smijem pitati? Možete li nam pojasniti, gospođice Stela?
– Ak morete i meni pojasneti, prosim lepo? – ubacio se Štijef.
– Naravno da mogu! – zacvrkutala je Stela pa umuknula, uživajući u njihovim skamenjenim facama, na kojima su se kao u lajtšou smjenjivali zbunjenost, radoznalost, bijes, omalovažavanje, sumnjičavost, glupost, bijes, zbunjenost, glupost, radoznalost… Uživala je u gimnastičkim akrobacijama Stolnikove donje usnice, uživala je u slapićima sline koji su se obrušavali iz kutova Štijefovih razjapljenih usta, uživala je u borama na inspektorovu čelu (“Isuse, kak su mu seksi!”), uživala je u retrospektivnoj ulaz slobodan izložbi dudekovih plombi i neplombiranih karijesa, uživala je u njihovim razrogačenim očima i (no, dobro) naćuljenim ušima, uživala je u neizmjernoj pažnji koju su joj ova dvojica policajaca poklanjali, pažnji koju joj je netko, bilo tko, poklanjao prvi put u njezinom životu. Bila je tako važna. I htjela je uživati što je dulje moguće.
U tom trenutku, zazivajući Štijefa, u učionicu je poput komete kojoj gori za petama uletio načelnik mjesne samouprave Donji Mali, te vlasnik buffeta Euro i posjednik duboka glasa, Stevo Tanjurača.
– Štijef! Štijef! Štijef! – grmila je teška artiljerija, tresući prozore, zidove, strop i budući parket (koji se trenutno nalazio još neraspakiran u susjednoj učionici-skladištu). – Štijef! Štijef! Štijef!
– Kaj je imenjače? Kaj se tak dereš, kak da si vraga černega srel?
– Nisam ga sreo, al sam ga čuo! – zabrundao je mali čovjek dubokih frekvencija. – Preko telefona!
– Je, niš ja tebe ne razmem, imenjače – odmahnuo je Štijef glavurdom.
– Štijef, sad je zvao tvoj šef! – glasilo je objašnjenje patuljastog basa s laponskom kapom na glavi.
– Kaj, moj načelnik je zval u tvoj bufet?! – začudio se okrugli policajac.
– Jeste – potvrdio je imenjak s laponskom kapom na glavi. – Reko je da zna da si tu, jer da di bi drugdje bijo, a ja sam mu reko da nisi u bufetu neg da si u školi, a on je reko U školi, ma nemoj! i još je reko da nek pazim šta pričam jer da je davanje lažnih podataka kazneno djelo. I reko je da ti kažem da će ti tu tvoju motorolu, koju cjeli dan držiš isključenu, ugurat u guzcu, skupa s antenom i rezervnim baterjama.
– Motorolu? – začudio se policijski narednik Stjepan Ćuk, posegnuo prema spomenutom uređaju koji mu je bio zakvačen na službenom pojasu, podvrnuo rukav na uniformi, ponovo posegnuo, ovaj put uspješno dosegnuo, pa okrenuo jedan gumb nakon čega se začulo Pliiiip!, što je značilo da je do tog trenutka motorola bila uredno isključena.
– Ajoj, jutros sem je zaboravil uklučiti! – zacvilio je okruglasti dudek. – Sad sem bormeš najeb… nadrapal! – Pa se okrenuo prema patuljastom laponskom basu i plačnim glasom zavapio: – Jel još kaj rekel, imanjače?!
– Jeste – zabrundao je imenjak. – Reko je da su se upravo vratili s intervencije u bolnici, jer je neko provalijo na odjel intevz… inzev… invez… na onaj s aparatima koji non-stop crkavaju, i da je do gola svuko pacjenta s razbijenom glavom dovezenog jučer, i da su na bolničkom parkiralištu uhapsili jednog Djeda Mraza koji je stalno viko brrrrrrrrrrrm brrrrrrrrrrrm! pa da te pitam jel znaš nekog luđaka iz svog rejona?
– Ludi Franc! – uzviknuše Štijef, Mirko i inspektor Stolnik uglas.
– Pa jesam vam rekla – rekla je Stela.
k r a j
Sadržaj
1. Matiša Matić ili potraga za izgubljenim TUNE-om s čačkalicom u zubima, jedanaest razloga za zlovolju, mali mozak kao skladište nepotrebnih podataka, te psovka s poantom2. Stela i Marina ili jedno oko viška, električni tamponi, sasvim primjerena božja kazna, sedam Gorana (i trojica drugih), nešto malo filozofiranja o dlakavosti muškog roda uz spominjanje tri praščića, te što se dobije kad zbrojiš dvije umjetne plavuše
3. Nevidljivi glas urednika Kulture, jedna neuspjela metamorfoza, govor guzice, o klanju ili kako je Matiša klao samog sebe, pa još malo o klanju (u umjetničke svrhe), zatim o stričevima, te na kraju o jednookima ali bezuspješno
4. Srećko Stolnik i depresivna ushićenost ili ushićena depresivnost, inventura inspektorskog stola (inv. oz. "PUZ 9013-S"), zavirivanje u ladice drugog inspektorskog stola (inv. oz. "PUZ 9012-S"), nemoguća misija sa žnirancima, kucat il ne kucat pitanje je sad, pa onda jedno intimno pitanje, policijska fora s kalendarima i naopako utaknuta cigareta
5. Kako to rade pravi policajci i što je to to, kojom brzinom treba pisati ako ti hitno zatreba pištolj (i municija za njega, a i futrola), te Hot Dog ili Dva muškarca i jedna žena
6. Opet Matiša Matić ili dvanaest razloga za zlovolju, jako opasan hobi, te razlika između kolutaša od 100 kilograma i digitalnih Japanaca veličine prosječnog hrvatskog penisa
7. Napokon akcija ili kakvi momci puše kakve cigarete, Milena, Željezara Sisak, Jetiji i Munckov Krik (drugim riječima, sve čari vožnje službenim Golfom)
8. Donji Mali – nekoliko natuknica
8b. Policijski narednik Stjepan Ćuk ili odbor za doček zvan Štijef, svatko se češe gdje ga svrbi, te iskrena zadivljenost novom tehnologijom
9. Što znači ka be er, gdje se zapravo nalazi Zid plača i zašto se po njemu tuče glavom, te besplatna reklama za Karlovačko pivo
10. Stevo Tanjurača kao prvi osumnjičeni ili genetski modificirani Hercegovac, točan broj patuljaka, torte koje to nisu i žute rupe koje to jesu, problemi s ručkicom na šalici za kavu, te još malo besplatne reklame za Karlovačko
11. Intermeco br. 1 ili tko je sljedeći, dvije lake tjelesne ozljede, skupljanje rasutih živaca, te svaka rit dođe na šekret (iako nije baš uvijek jasno zašto)
12. Velečasni Zlatko Sudac kao drugi osumnjičeni ili Isus kao svijećnjak, Dorothy iza ogledala, nije zlato sve što sja (besplatna reklama za Zeppterovo posuđe), tajna župnikovih prstiju, te kapitalistička izmišljotina u komunističkoj uniformi
13. Katica Kralj kao treći-a osumnjičeni-a ili tri druge strane, može li se oglušiti ako vam traktor pregazi stopalo, o jednom trbuhozborcu, seks u živo, te slučaj je gotov (iako, naravno, nije)
14. Intermeco br. 2 ili što se može dogoditi ako se štiklom lupa po AIRBAG-u, čemu služi tajnica a čemu zračni jastuk, te kako rukama opisati jednu pravu žensku
15. Barica Salopek Cingulaš kao četvrti-a osumnjičeni-a ili što fali spužvama, brisanje suđa s Majkom Božjom Bistričkom, prizor s Bracom i Sekom u glavnim ulogama (opet seks!), te zašto ne treba štrikati kad se slavi rođendan
16. Intermeco br. 3 ili malo jeftinog filozofiranja o hot dogu, o mumiji u službenom policijskom Golfu, o izgledu koji vara, o kruljenju iz trbuha, o lančpaketima (uz besplatnu reklamu za Pevec), te o životu općenito
17. Intermeco br. 3b ili o jednom koji nije osoba, o refleksima, o vazama iz dinastije Ming, o drvetu pogodnom za obavljanje male nužde, te o masaži (ženskih) stopala
18. Ludi Franc kao posljednji osumnjičeni ili Litmanen iz Donjeg Malog, tko sve danas ima vozačku, pitanja na koja nema odgovora, joga za luđake, te Zemlja koja se ne vrti oko Sunca
19. Coce i Vespa ili munjevita reakcija redarstvenih snaga, tjeranje kao seksualna devijacija, dvoboj velečasnog i svinje, svrdlo, te ljubavna igra u sjeni vješala
20. Intermeco br. 4 ili snijeg je snijeg a krv je krv, lavor kao škropionica, ključ koji je cijelo vrijeme tu a da se to uopće ne zna, te dudek umjesto idiota
21. Rezime prije kraja ili čamac koji to nije, kauč za fakire, morska bolest od integralnih keksa, kadar nijemog filma, leš koji nije mrtav, te baba Jagna kao rekorderka
22. Privedeni osumnjičeni ili vremeplovizacija u đačke dane, jedno neobično začeće, o pušenju (jer ta je tema danas IN), seoba Slavena (dajdžestirana verzija), ponešto o starom a ponešto i o novom papi, te jedno uskrsnuće
23. (Pokojni) Mirko Kralj ili žrtvin alibi, povratak Slavena (u ponešto smanjenom broju), te nešto malo o pederima ali bez namjere da se bilo tko uvrijedi
23b. Slavko Knez (i još četiri Slavka, od kojih je jedan ratni drug, a jedan se ne zove Slavko) ili zamjena za Djeda Mraza, argumenti protiv kojih se ne može ništa, te čemu služi sirena a čemu Sirena
24. Nekoliko kratkih izjava o Slavku Knezu mjesnom učitelju, glas iz groba, još malo o smislu života, te nepoznanice u vezi s ćuljenjem ušiju, a na kraju kraj
Dijelovi teksta izbačeni iz romana
Impresum