Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

DODIR OLUJE

 

Često se bojimo dodira i njihovih događaja.
Zapravo, njihove naglosti i nepozvanosti.
U našoj zbunjenosti straha odvajamo dodir
i događaj. Tako je i u oluji. Suprotstavljamo
joj se dodirima rublja, kvake, dodirom
prekidača – i griješimo. Jer, tada oluja
dira crepove, ogledala i stabla, a mi
kažemo: Oluja. Loš događaj. Trebali smo
se približiti dodirom tijela. Umiriti je
i raznježiti. Biti jedan dodir i jedan
događaj.