Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

KLUB SJEĆANJA

Pojedini vole sjećanja i u njihovu nedostatku
učinit će sve da ih prizovu i prevare, izmame
i ugledaju. Jedan od načina je i osnivanje
takvih klubova. Iako to nisu istinska sjećanja
(jer ta stižu nepozvana), svi uživaju u svojim
i tuđim pričama i promatranjima sjećanja.
Za stanke, Predsjedništvo će kluba podsjetiti
nemarne na neplaćenu članarinu, ogovaranje
drugačijih sjećanja, nepovučenu vodu u WC-u,
ružičasti sladoled na čohi stola. Nakon toga,
sve će biti kao uvijek. Kao sjećanja.