Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

NA 800 m

 

jučer sam išao u grad preko mosta. na njemu su
bili radnici. goli do pasa, plavih ruku, rukavica
i hlača, nanosili su svijetlu boju. dio je odlazio
u rijeku. kratko se zadržavao na površini,
zatim tonuo na kantu, kost, kamen rijeke. bojao
ih. radnici, s četkama u rukama, promatrali su
kako prolaze suknje. kada sam stigao na kraj,
ugledao sam na mojoj pamučnoj majici boju
mosta. nisam znao kako s njom ući u grad.
kako se vratiti.