Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

MRAK

Bojimo se mraka. Onoga što nas okružuje, prati,
tek dodirne, uplaši, (ili se nama to samo čini),
i pobjegne, nestane. Zato su, vjerojatno, oduvijek
izvori svjetla bilo vrlo cijenjeni i traženi. Ljudi su
uostalom, i sačuvali priču o Prometeju, Žar-ptici
i Svjetlu Istine. Danas se ljutimo na mračna
stepeništa, žarulje koje žmirkaju, nespretnosti
električara, grmljavine i munje… Prekidače
uvijek postavljamo tik do vrata u našem domu.
Koliko prostorija, toliko i žarulja. Nerijetko su
i podrumi i tavani osvijetljeni. Tako smo
sigurniji i snalažljiviji. O tome razmišljam kada
poslije proljetne večernje kiše upalim vanjsko
svjetlo, okrenem se, i ugledam – mrak – kako
mi se primiče. Hladan.
Ubrzo ugasim svjetlo. Neka me traži. Sam.