Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

PAUK

 

Kada iz večernjeg grada Sakibe uđem
u kupaonicu, ugledam pauka ogledala.
Da li i ovaj put uvježbanim zamahom
umora dotaknuti kosu, mangan zuba i
čekati bijeg uha-pauka? Možda, okrenuti
se bridovima pločica i bijelim
rubovima ručnika. Kažiprst staviti
na prekidač: Svjetlo.
Nikada ne pomišljati ubiti pauka. Vidjeti
ga bez glave i nogu. Bojim se.
Nježnosti stakla i tišine. Slabosti
dlana.