Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

KNJIŽNICA

Prije nego započnem rečenicu iz knjižnice,
opipam dijelove naslova, izvornik, prste/stroj,
ogovor, izdavač, Wolf, inv. Pomičem nejednakost
ska u potkrovlju, postelji, kad vlak u postaji,
za objedom. Zatim, na trenutak, brižno je
odmaknem rukama, pomislim. Da mijenja naslove
svojih kartica i polica: Miga, Turska, ga, Luis,
name, fjord, Marcel, land, ostavili bi je u
kuhinji, do prozora, istrgnuli list, prije
fotografije, stolne svjetiljke, ulice. I, poslije
svakog poglavlja, otišao bih u kupaonicu
zadovoljno oprati ruke.