Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

STRUJA

željko uvodi struju u josipovu novu kuću.
sagrađena je ljetos. od stare, josipu je ostala
drvena ploča – brijač, i rode. željko je mlad
električar. oni su prijatelji i zato mu neće htjeti
uzeti novac. počinju raditi ujutro. poslije kave.
popodne okreću pile na ražnju. popiju pivo.
cigareta. odlaze na tavan i slušaju rode koje
klepeću na dimnjacima. josip misli da je to dobar
znak. silaze ljestvama. pomiču ispod nogu gips,
daske. majketisemile. odvajaju zeleno-žute,
plavo-plave žice. uziđuju kutije. josip pita zašto
je kabl neravno priljubljen uza zid. željko kaže:
onaj crni? tako, da bi elektroni brže strujali iz
kuhinje u žarulju sobe. smije se i spušta ga još
niže.