Dok prelazim asfalt | Krešimir Mićanović

SAN

Sanjani i snivač koprcaju se u nečijoj
tuđoj zaboravljenoj nemoći.
Danijel Dragojević, U tuđem snu

prijatelj mi kaže da me je prošlog ljeta sanjao.
dvadesetak puta uzastopno. i da je, prije
nego li će se spustiti na postelju, već znao da
će me sanjati. u njegovim snovima sam obično
bio u glavnoj ulozi. moje neprijatelje, stvari,
ljubavi, uglavnom nije poznavao. s olakšanjem
mi priča da se uporno borio protiv sna i mene.
plašila ga je i živcirala moja pojava. i sada,
kada se sjeća sna, uznemiren je, nesnalažljivo
izlistava studio. ipak odahne, jer sada je novo
ljeto. dok drži ruku na kvaki, priča zadnju epizodu.
u njoj nisam bio u glavnoj ulozi. tek kaskader,
nespretno sam pao s konja i ozlijedio petu.
poslije te epizode, više se nisam pojavljivao ni
kao poznati glumac, ni kao kaskader na crnom
konju bez šešira. sljedećeg jutra, kada sam se
vratio iz kupaonice, zamijetio sam flaster na peti.
od kolovoza, ne razgovaramo više o snovima.