Povijest Slavonije u sedam požara | Stanko Andrić

APPENDIX, MARGINALIJE.

1. A jer povijest voli ponavljanja i inačice, ideja Velikoga Gospodara Eurazije još će jednom bljesnuti, mnogo kasnije, u našem stoljeću: u poremećenom i uzvišenom umu jednog carističkoga generala koji će 1918. pokušati da, jurišajući iz svetih gradova Mongolije, povijesni argument boljševizma porekne povijesnim argumentom Azije i Žutoga Sunca. Njegova se sudbina stoički oplakuje na stranicama Prattova albuma Corto Maltese u Sibiru, koji me napaja lakovjernom erudicijom. Tragični se oniričko-delirični protagonist zvao Roman von Ungern-Sternberg. Ne zamjerite što ću vas na ovom mjestu zamoliti da, prije nego što do kraja pročitate ovu bilješku, sada dovršite šesti odjeljak, „Studia Mongolica“.

Nakon što ste ljubazno dovršili šesti odjeljak, obraćam vam pažnju na zanimljivo prezime Hvjezdohorski alias Sternberg: taj probitačni prijevod na njemački jest onaj ključni operator potreban da se poveže legendarnog češkog pobjednika nad Tatarima iz XIII. st., i litvanskog baruna von Ungern-Sternberga koji u XX. st., s Bajkala, u snježnoj noći, poziva Aziju da ustane i da ga slijedi. Priznajem da u ovom trenutku pomalo vjerujem u reinkarnaciju. Dok je u Novosibirsku padao pred sovjetskim streljačkim vodom, barunu von Ungern-Sternbergu možda je bilo objavljeno da plaća prokletstvom činjenicu što se davni Čeh Jaroslav Hvjezdohorski borio protiv Azije koju tada nije razumio, a koja mu je (njemu, Romanu von Ungern-Sternbergu alias Jaroslavu Hvjezdohorskom) danas jedina nada.

Ako ništa, ponizno vjerujem da bi se ideja dopala – barunu.