Gospođa | Andrea Grgić

XLV

Napokon na moru. Ljeto je ipak moje najdraže godišnje doba. Kad god mogu, odem na nudističku plažu. Nudisti znaju odabrati najljepše uvale na obali. Ti dobro organizirani i nenametljivi ljubitelji prirode imaju svoje kampove i punim plućima uživaju u životu. Oni doista znaju što znači opustiti se na odmoru. Međutim, kao i svugdje, i među njima onih koji su željni novih poznanstava. Hodaju plažom i gledaju tko bi mogao biti zainteresiran za razgovor. Obično to bude žena koja se želi odmoriti i tako sama i besposlena leži na stijeni. Kao pripadnici te skupine, prišao mi je dugogodišnji nudist koji se predstavio kao vodeći arhitekt u mjestašcu gdje godinama ljetujem. Rekao je da me zna već dugo iz viđenja, ali nikada nije bilo prilike za upoznavanje. Baš fino, danas ima sreće. Inače, on je tu svaki dan, čak i zimi. Rekla sam mu da bih baš rado još malo spavala. Nema problema, rekao je, slobodno. Ne smeta to njemu. On će tu malo sjesti pored mene i pričekati da se probudim. Primijetio je da sam ponijela sendviče za plažu, nekako je gladan. Mogao bi pojesti jednoga dok ja drijemam. Svidjelo mu se kako sam snalažljiva. Sjajna osobina. On se nikada ne sjeti, pa onda umire od gladi. Izgleda da mu treba žena. Ha ha ha. Inače izbjegava brzu hranu. Pazi na liniju. Poželio mi je pokazati par efikasnih vježbica, dobro bi mi došle. Spremno je ustao i krenuo skakutati s noge na nogu. To i čučnjevi su izvrsni za kondiciju. Na običnoj plaži svi bi buljili u njega, ali tu, na nudističkoj, ljudi doista ne gledaju što drugi rade. Jako lijepo, rekla sam. Dala sam mu dva sendviča i rekla da moram ići plivati. Može, čuvat će mi stvari, u njega mogu imati povjerenja. Opreza nikad dosta, iako u nudističkom kampu nikada nije bilo razbojstava. Kad sam izašla iz mora, počeo je raditi sklekove. Zbog sendviča. Zamolio me da brojim naglas. Voli vježbati u društvu. Jako je usamljen i pomalo neshvaćen. U tako malom mjestu rijetko tko se može nositi s njegovom iznimnom genijalnošću. Malo se iznenadio kad sam se krenula spremati kući, sad kad nam je najljepše. Hvala bogu, brzo se snašao. Otpratit će me do auta. Ne treba se ni oblačiti, samo sokne i tenisice da može produžiti trčati. Ne voli kad se prejede, koliko god sendviči bili ukusni. Dok sam stavljala stvari u auto, predložio mi je da se navečer nađemo i zajedno pogledamo sve što je projektirao. Svi se slažu da su to prava remek djela. Uživat ću. U međuvremenu mu je pao šećer, a učinilo mu se da sam ponijela i voće, pa ako bih mu mogla dati jednu breskvu, bio bi mi uistinu zahvalan. Srećom, nije imao ništa na sebi pa mu se sok iz breskve cijedio po bradi i trbuhu. Ni kap nije pala na tenisice. Sjela sam u auto i otišla. Čula sam ga kako izvikuje broj svog mobitela i zahvaljuje na sendvičima. U pravu su oni koji kažu da nikad ne znaš gdje ćeš nekoga upoznati. Osim toga, ne volim se vratiti kući sa sendvičima. ♥