Kauč na trgu | Dorta Jagić

ČOVJEK VOLAN

prvo bi jutarnju kavu
utrljavao u glavu kao šampon
a onda bi već u podne počela noćna vožnja
zagrebačkim kvartovima
u isparavanju volana, petroleja
i prljavog dima
kad me vozio ulicama
vozio me kao najskuplji dio svijeta
još neprijeđenu granicu,
svoj prednji život
a onda bi noću kočnice otkazale
kao bačene proteze i

dugi policijski izvještaji:
S.K. je uvijek vozio
kao da volanom želi omamiti svijet
i omotati ga čvrsto oko sebe
S.K. je vozio kao da
ima profil ruske rakete
i tetoviranog otmičara
S.K. je vozio uvijek neoprezno
na prazan želudac
samo da bi jednoga dana
što lakše progutao
mač nultog meridijana i
cijelu zapaljenu ekvatorsku cestu