Kauč na trgu | Dorta Jagić

KRIŽ

kao ogromna
zarezana zvijezda u tami
križ kruži oko naših tijela,
privlači ih
čeka
a mi nataknuti na svoje lomne kosti
bježimo na mlake krevete
daleko u crnom kutu sobe
kao u haljine od nedostataka
od siromaštva
kao u haljine od
prekasnog poljupca rodbine
poljupca na samrtničkoj postelji
one topline koju više ni naslon
sluzavog bolničkog kreveta
ne treba
ni onaj patuljak u našem
tijelu još kao nečije dijete
lomljen i
otrovan