Kauč na trgu | Dorta Jagić

UMJETNI NOKTI

dobit ću nobelov auto za izum!
kakvu sam glatku cestu nacrtala
i posula je svjetlucavim brašnom
za put u daleke gradove

ali ti uporno zastaješ kraj guste šume
tu u blizini svog djetinjstva
kao da osjećaš da je i svaka domaća šuma
uže značenje riječi unutra

možda zastaješ zbog tamnog zračenja grana
kao da bacaš današnju sjenu Roberta Frosta
na snježni seoski put

ne znam jesam li ti rekla
da i ja volim šumu koja guta slike i zvuke
ali što će mi ovi pomno zalijepljeni nokti
u šumama kašastim od kiše?

ako uđem s tobom
šumske će kamere tj. ptice snimiti
kako se usred sveg tog korijenja i mahovine
moji nokti uporno naginju na krivu stranu svijeta
grebu nespariva imena u kori drveća
ili kako nervozno otkidaju
nevino lišće

pada mi na pamet da
sve na svijetu zaškripi pod
izravnim pogledom boga
pa i moja ženska želja

dok te čekam pod suncem
rastapam se niz cestu kao plastična slika
sveca putnika
a ti zbilja stojiš i rasteš na svojoj strani šume
i šuma je na tvojoj strani svijeta

pitaj srne hostese
što hoće njezini umjetni nokti?
umjetni nokti hoće iščupati
iz tvoga šumskog grla
njezinu usku rimsku cestu