Kauč na trgu | Dorta Jagić

RONDO, RONDO

pročitala je pjesmu Slavka Mihalića
Zatočenica kruga
i cijeli se tramvaj previše nagnuo ulijevo
ona, djevojka bez biserne naušnice
poslije je satima lila suze koje su klizile niz lice
kao stolice njezinih bivših ljubavnika
i spretno se opet uspinjale,
zabijale u oči

pitala je Mihalića, pjesmu, Boga, kako izaći iz kruga.
obojica, sva trojica su rekla
teško je, osobito jer kruga nema.

jer, djevojka bez biserne naušnice
godinama lunja među knjigama
kao zavitlani tlocrt ženskog organizma u
električnim i gama olujnim
krugovima svijeta
žene je zaustavljaju, nude još knjiga
i plastično žuto voće
muškarci prolaze

* * *

u gradu Aju među mrtvim knjigama
nema dovoljno zamaha za pravocrtnu ljubav
ljubav točnu kao šiljak, koplje
viče djevojka u iščupanu slušalicu

* * *

ta djevojka bez biserne naušnice
ponekad odmara ruke i noge u umjetničkom paviljonu
puca u velike slike na zidovima
izvrnuta su joj stopala od praćenja lažnih tragova
lijepih prinčeva iz pozlaćenih soba
prinčeva s punim lončićima
s kablićima staroga kompota.
zvali su je na vječni čaj ali su željeli ostati samo portreti
nastanjeni u pozlaćenim okvirima na zidu.
slikari skupo naplaćuju ulaznice
kružnim djevojkama

* * *

kad se približiš
iz okvira lijepi kraljevići zamirišu okrutno
na japanske trešnje
jer je riječ daleko i neuhvatljivo zbijena u
groznoj koštici svake japanske trešnje
daleko i neuhvatljivo kao
veliki prasak i mladi mustang

* * *

kustos govori posjetiteljima:
u tim naslikanim muškim očima
možete vidjeti kako nježne
košute trče ukrug po ženskim sobama.
Vermeer dodaje:
i izvrću im kopitima vratove dok spavaju
i trupla se dugo smrzavaju u mlakoj juhi
od skuhane lubanje kruga

* * *

pročitala je pjesmu Slavka Mihalića
Zatočenica kruga po sedmi put
ona, djevojka bez biserne naušnice
i cijeli se tramvaj previše nagnuo ulijevo.
poslije je satima lila suze koje su.
suze koje su.
ne ne, djevojka se nasmijala