Kauč na trgu | Dorta Jagić

SOBNE OČI MODROOKOG KOZOREPCA

niti ja vidim tebe kao plavo niti ti
vidiš mene kao zeleno.
i to ti odgovara, odlaziš (saznajem, s konopcem)
iz sobe za razmjenu svjetlosti u ljudi.

ali kada bi me iz morskih dubina u oči
pogledao modrooki kozorepac
kao da je sad u ovoj sobi
dogodio bi se poučak o vratima percepcije.

„svi ljudi detektiraju samo 4 kanala svjetlosti, a
najsloženije oči prirode omogućuju modrookom kozorepcu
detektiranje 16 različitih kanala svjetlosti,
uključujući UV i polariziranu svjetlost.“

gle! svaka sitna kupola na površini napetoga oka
zasebna je rožnica koja prima prašinu svjetlosti.
rožnica se spaja s kristalnim čunjićem i fotoreceptorom;
sve tri strukture tvore omatidij ili sliku mene kako te
posljednji put gledam.
vrhunska obrada svjetlosti se događa
baš na središnjim fotoreceptorima u očima
modrookog kozorepca.

navodno tako složene plave oči
maksimalno iskorišćuju informacije
prikupljene svjetlošću, zažmire
i ne izlaze nikada, nikada s konopcem
iz sobe za razmjenu
sreće u ljudi.