Kauč na trgu | Dorta Jagić
JUTRO U BOLNICI
s prvim suncem
sa stropa popadaju žute noćne žarulje
na pločice kao prepunjeni mjehuri
sve negdje krene
darovane naranče i banane postanu
zasljepljujuće pulsirajuće i žive kao
svježe novine na kiosku i automat kava
u šlafroku razmišljam o riječima koje razbuđuju i
liječe, čula sam ih često na vijestima iz izraela
češljam se, gledam u zrcalu s obrisima stotine tableta
kad nam je svima već bolje
ujutro se bjeloočnice snažno zavrte
vrte se sve brže
kao kotači najzdravijeg bicikla
na svježoj posteljini poletimo u jesenski dan
u kojem se tope svirepi kosturi
onih bolesnih od svega
kroz naš prozor br 7. luče se vitamini
prvih umirujućih oblaka u meke papuče
kad nam se pogorša
naša su tijela po krevetima uvećana
predimenzionirana
željna svemoćne pažnje kao vječni aktovi
samo naši duhovi mirno
misle na rodbinu i prijatelje
žile blago natiču, čelo, prsti
a sestrama su oči bojevno spremne i
ušiljene kao moje olovke
Sadržaj
Izidate ženske sobe
sobe sa psom svađe
škorpionske sobe
sobe za razbijanje
sobe iz predgrađa
mlake sobe
soba svjetske putnice
djetinjaste sobe
podstanarske sobe u draškovićevoj
jesenja stabla u sobama
hotelske sobe
mračna soba časne sestre agate
II
posao.hr
na šalterima rastu rupe
glad zime
povratak bogu
III
lazarova zvijezda
kauč na trgu
petlja, lijepo muško ime
zaštitari
pjesma zaljubljene
pjesma agorafobičarke
pjesma o kašnjenju
pjesma svetice
IV
tetovaža
snimci u dimu
umjetni nokti
čovjek volan
samo sunčanica
antimartini
ime ruže
titl za piano
sobne oči modrookog kozorepca
rondo, rondo
hvar
lijepi čovjek od dima
opus Emily, pjesma 288
krajolik bez vjere
križ
začepi uši,
V
p kao pištolj za bolnicu
noć u bolnici
jutro u bolnici
ručak u bolnici
svjetlo u tunelu
rad tijela za početnike
Impresum