Kauč na trgu | Dorta Jagić

PJESMA AGORAFOBIČARKE

prošle godine u jastuku u kojem se skrivam
nije bilo mjesta za puno stvari; knjiga, bilježnica, riba.
samo jedna potrgana zemljopisna karta
i nepročitana knjiga.
u kutu je trunuo polomljeni pribor
za pecanje i isklimana zipka.
nije bilo ni svježeg zraka ni plina
samo dvije ukiseljene magle u tegli.
bilo je i ispljunutih bombona i zaostalih mina.
slavina je kapala. u wc-u je
radila noćnu mala prljava sirena.
jutrom bi se samo žarulja žmirkavo
nabacivala pljesnivome zidu.
u jastuku je bila i zima i prastaro ljeto.
u jastuku je bio lijeni piroman
ostavio neplaćene račune i konzerve.
sveta kimberly mi je pismom javila
kako će sedmerostruko povratiti štetu,
i da za božju pravdu ne brinem.
sad praznu kuću valja pomesti
prozračiti, oprati je maslinovim uljem
zamoliti ruke božje
da sav otrovani namještaj spale na nebu.
a onda će u gradu svi nakratko trebati
zatisnuti uši jer je u mom jastuku
oglašeno buđenje glasno
kao proljeće
na aljasci