Kauč na trgu | Dorta Jagić
PJESMA O KAŠNJENJU
čekala sam te do osam i deset
u mraku, pa sam ušla
bezveze mašem s dvije karte u ruci
svi vide da je jedna suvišna
a druga zgužvana
dok se probijam do naša dva prazna
sjedala sasvim naprijed
kasnim čak deset minuta
opet je odličan film počeo bez mene
sad se treba u mraku
tijelom sagnuti najniže
hodati na prstima i iza sebe
zlu krv puštati iz golih nogu niz crveni tepih
u mlazu, bez pijavica, bez buke.
šuljajući se među uskim redovima
češljati se, trijebiti se, četkati
brisati maramicom blijeda
nepoznata lica u mraku i
putem hvatati u vrećicu lelujave sjene
s platna kao vinske mušice.
pitanje je hoću li stići do kraja života
očistiti svoje sjedalo 42. od tijela neznanca
smjestiti kaput i torbu na tvoje
da izgleda kao da netko sjedi
zagnjaviti neko lice do sebe
„nisam valjda previše propustila“
i vidjeti još kraj filma
o nekom razapetom čovjeku
koji je bio
izdan za novac
Sadržaj
Izidate ženske sobe
sobe sa psom svađe
škorpionske sobe
sobe za razbijanje
sobe iz predgrađa
mlake sobe
soba svjetske putnice
djetinjaste sobe
podstanarske sobe u draškovićevoj
jesenja stabla u sobama
hotelske sobe
mračna soba časne sestre agate
II
posao.hr
na šalterima rastu rupe
glad zime
povratak bogu
III
lazarova zvijezda
kauč na trgu
petlja, lijepo muško ime
zaštitari
pjesma zaljubljene
pjesma agorafobičarke
pjesma o kašnjenju
pjesma svetice
IV
tetovaža
snimci u dimu
umjetni nokti
čovjek volan
samo sunčanica
antimartini
ime ruže
titl za piano
sobne oči modrookog kozorepca
rondo, rondo
hvar
lijepi čovjek od dima
opus Emily, pjesma 288
krajolik bez vjere
križ
začepi uši,
V
p kao pištolj za bolnicu
noć u bolnici
jutro u bolnici
ručak u bolnici
svjetlo u tunelu
rad tijela za početnike
Impresum