Kauč na trgu | Dorta Jagić

GLAD ZIME

skupa je to glad
zinuti cijelim tijelom za suncem
trčati za njim svijetom
kao za ukradenim
i prodanim skupocjenim organom iz
ozeble glave
a ne imati ništa osim kocke leda,
suhe vode u džepu
zimi je jezik ovijen oko sebe
kao bijela mačka
i rijetko po putu baca vlažno sjeme
vruće komplimente iz poslanice rimljanima
kad prođeš pokraj nasmijanog čovjeka
a ono mu ne miriše iz očiju
ništa ni zeleno ni slano
misliš u sebi, ma kakvi ljudi!
lažeš sebi u obje gole noge da je
najljepše pobjeći u london,
živjeti u prljavim koferima po vrućim stanicama
kao u život-mašini, po cijele dane
ne raditi ništa, ne misliti ništa
na leđa sunca
na leđa vjetrova
na leđa bjegunaca
lijepiti naljepnice:
j a  o d o h !