Kauč na trgu | Dorta Jagić

KRAJOLIK BEZ VJERE

prašina i pusta cesta
tišina strši na nebu
kao nož iz uha
sunce je odnijelo rijetke krovove,
polomilo kosti životinja i letve,
daske probijene ograde
klepetaju na starome vjetru
i taj je zvuk pusta lignja tišine
zemlja je puna šutljivih zmija
i smeđega leda
na žici za rublje obješena stalno mokra,
ispljuvana kosa ostavljenih potomaka
ljubavnika i ljubavnica
njihova ćelava tijela spavaju
na žezi u krevetima
nigdje ni daška vjere,
ni vina, ni izlomljenog kruha
samo bijeli lonci, crni lonci,
mali lonci
kletvama izbušeni lonci
otkotrljavaju se u planine,
po uskim
crnim godinama
unatrag