Kauč na trgu | Dorta Jagić

NA ŠALTERIMA RASTU RUPE

gospođo
još nema ništa na knjižici,
kaže glas u kostimu kroz rupe na šalteru
i zamre
rupe od kao od blještavih metaka se šire,
provlače se šuškavi muškarci. vlaže palac.
šire torbe. njihova djeca sjede,
i ona je sjela. briše sive kamenčiće
u kutu oka, nisu suze. mrtvi vrapci.
vrapci su bili davne curice. curice su sjedile
u čekaonici. s papirićem broj jedan.
nitko ih nije rodio. ni ona.
šalter kaže zaštitarstvu
pustite ženu, neka bar spava blizu novca.
godi to šuškanje. i šalteri poletješe nebom.
vidi novčići, novčići. napolju padaju lisnice.
neka ih netko pokupi grabljama.
pred zatvaranje banke ženski glasovi u kostimu
dolaze po nju s toplim čajem.
podižu je, umeću u kuvertu, sitna žena požutila
zvecka, ispada na tlo kod zahoda
glas portira kaže
gle, žena manja od kvadrata u
matematičkoj bilježnici!
kaže kostim
ne brinite, gospođo, našla sam vas,
kako ste vi sretnih
deset lipa