Crna pokrajina | Marko Pogačar

IZJAVA KOJU SAM, 4. TRAVNJA 2010. GODINE U 4:45 UJUTRO, U PIJANOM STANJU PREDAO SLUŽBENICI NACIONALNE AGENCIJE ZA KNJIGU. BEZ ZAPISNIKA

Zmije šute u zidovima. zidova u zmijama
nema: samo kost, meso,
i otrov u kosti i mesu, otrov
što oko po oko unosi svijet u tišinu.

gdje je bilo tog tupog kapanja nema
punih barova, stuba, birokrata,
kokoši koje šapuću dođi i uzmi me, uzmi me zubima, dođi,
uzmi me u tišini.

svijet je češljugar. najtanja crna čaša.
tučak koji mi, poput novčića užarenog na haubi ogromnog
crnog kombajna prži oči i onaj bijeli,
kao leđa djevojke koju sam s leđa gledao kako prstima

kopa po srcu i sve zaboravlja bijeli prostor,
s ove i s one strane jezika. zmije šute u zidovima.
židovi čekaju proroka. iz zvučnika dopire pjesma, kokoši
mrtve šapuću dođi i uzmi me, uzmi me zubima, dođi, uzmi me u tišini.

svijet je češljugar, crna čaša; samo na tebe čeka.