Crna pokrajina | Marko Pogačar

EPIKA, TAMO GORE

 

Talog je ogroman tamo gore, golema lokva katrana.

nebo prazna kavena šalica.
tragovi ruža na zubima, opasni posao prolaska
pozdravi rasuti sobom kao stolovi ljetnom terasom,
pepeo u ušnim školjkama, ustima, šakama,
pustim pepeljarama svijeta.

svi sveti su, a ja ne vjerujem niti u jednog.
jesen svih stvari: osipanje tijela i vremena, crveni kalendar,
izleti, rupe u ničemu, noći, koje su kronično grušanje svjetla.

odnekud miris brušenja, ludilo jesenje hladne fronte: kiši
i kiši kavu, i mi pijemo dok još možemo; dok smo još tu.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.