Crna pokrajina | Marko Pogačar

TESLA

Nad vodom, travama, našim gradovima
preko milijuna kilometara žice
dalekovodi odvode struju
u pizdu materinu.
modre vene na mladim
nogama noći napinju se,
svijetlo prijeti da se odasvud razlije, stijesni
tamu uz prazne zidove sobe.
no svjetla nema.
u sobi mrak složen preko naslona stolice prilazi
prozoru i uspinje se na prste.
šire se njegove sjajne zjenice.
vjeđe presječene crvljive šljive otiču. slatkoća
dolazi s vjetrom.
i sve u svojoj nepomičnosti mudro miruje,
samo zujanje,
zvuk krvi koja se tare o ono krzno, zujanje
svjedoči svjetlo;
usta zmiju na licima.