Crna pokrajina | Marko Pogačar

TAKO JE STIGLA TJESKOBA

Remorker dubokog gaza, seoski šerif,
imao ju je u teglju.

zimski dan, sirov i kratak, kao udarac.
pokušala je zaspati.

san je ta čuvena četvrt kovačnica,
pogon za pročišćavanje svjesnog,
ali je nije želio.

oči je sve vrijeme morala držati otvorenim.

gledati kako polako kuckaju nokti.
kako zrcalo lovi čestice pare,
lišće se na tlu ljušti i grči u glupu hrpicu
da bi se opet u sebe sabilo.

ostala je ležati budna, slušati režanje alarma
guliti naljepnice s izloga
u dijelu grada koji ne smatra svojim.
mimohode biciklista zasipala je čavlima,
menadžere-bankare mamila u bazene
i onda beskrajno piškila.

na kraju nije ona bila ta što je željela doći
u našu skrivenu opću nepomičnost.

školski nasilnik držao joj je glavu pod vodom
u jednoj zahodskoj školjci, požderao joj sendvič
i po njoj gasio cigarete.

sve je to bila prisila. ona bi najrađe bila ostala kući,
u maloj pošti daleko od grada, i samo spavala.