Crna pokrajina | Marko Pogačar

DOGAĐAJ

Dogodilo se dolje, u travi.
vlati su se čvrsto primile jedna za drugu
onako kako se, po dugom snu, slijepe,
do prvog češlja zaruče vlasi kose.
nešto je nečujno škljocnulo.
i uslijedilo je puno i dugo sljepilo,
mreškanje na kičmi zraka, kao uzrok
i kao posljedica. možda su radili nagoni.
noge su srljale jedna pred drugu,
nalik riječima. i tu im nemam što prigovoriti.
jesam li bio sam? bio sam sam, kažem sam sebi.
strah je povratni glagol, ali u njega nisam ušao.
u džepu jakne sam nosio termos-bocu,
no ništa se nije prosulo. ili drugačije:
čaj je ostao unutra a svugdje okolo paslo je ništa,
sirova nesvijest; ni šipak više nije imao očiju.
ušao sam u nešto drugo. trava je sada s lijeva i
s desna, i sve je otvoreno.
odasvud struji ugodan topli mrak
što ga je događaj donio.