Crna pokrajina | Marko Pogačar
SUBOTA, RASAP
Svane i nebo padne
kao trula kruška
pod stol.
crvi se razmile
kao konobari.
i neplaćeni računi
legnu jedan u drugi.
uđe Marija, ja kažem Marijo,
a ona pokaže zube.
odsada čuči i čeka, čuči
i čeka, odlučila je
da drugačije nosi svoj miris.
ja se priklonim svinjama:
pritisnem meso o bijelo meso
i sklopim oči i vidim –
na sve sjedne čupava noć.
Sadržaj
Markov trgPovijest
Kroz prozor kuhinje
Mesni Romeo
Čovjek večera u papučama svog oca
Obračun (bog i blagajnica)
Trijem, praznina prozora
O slabom vremenu
H. C. Andersen Boulevard 50, klasično
Srpanj, nedovršeno
Krastice
Izjava koju sam, 4. travnja 2010. godine u 4:45 ujutro, u pijanom stanju predao službenici nacionalne agencije za knjigu. Bez zapisnika
Komplet za zaštitu građana
Svjetlo, nešto što dolazi
General hrvatske vojske kontemplira nakon čitanja Mihalićevog Približavanja oluje
Bačva, običaj noći
Nedjelja, rano popodne
Paljenje snijega u Lukovdolu
Pismo
Portret noći u doba njezine tehničke reproduktivnosti
Kaptolska kronika
Događaj
U bijelim zidovima
Grejpfrut, listići noći
Što pjevaju ptice?
Ruke
Praznik
Onda umuknu ptice
Čisti Tadić
Subota, rasap
Grickanje
Potjera
Svi ti sati na nogama
Tesla
Tikva
Trbuh
Pejzaž
Portret s odgodom
Mrtva priroda s nepoznatim
Sastavljač svinjca
Vrijeme odvajanja
Pejzaž
Sloboda brojeva
Pjesma katrana
Kako dolazi smrt
Guljenje
Epika, tamo gore
Tako je stigla tjeskoba
Čekanje pjesme
Lijepe prepreke
Povratak
Impresum
