Crna pokrajina | Marko Pogačar

PEJZAŽ

Godine dolaze lajući.

kako godine jedino dolaze.

zadignu
pokrov zemlje i gurnu
taman kamen pod zube.

pa ti grizi i pjevaj,
grizi i pjevaj,
godino.

posloži se
kao specijalna policija ispred mase
ili začini iznad sudopera

i čekaj.

večer se gužva u loncu i sitnim košticama
i grozno rano dolazi.
kao gospođe pred mirisne ordinacije svijeta
s narančama i vrećicama.

gdje noć preko reda ulazi:
kronično,
i bez kucanja.

i ti negdje unutra sjediš, pismen i glup,
u slijepom svjedočenju.

u sobi, s psima.