Bršljan | Krešimir Bagić

DA MRAK ZARASTE

mala ana sanja
što mala ana sanja
što misli o svjetiljci na stolu
dok joj izmišlja svjetlost

od pruća od tišine
od čega radi svoju kutiju

pijesak sipa u
vjeverasti pogled
u svaku točku
da mrak zaraste

kada je zemlja zagrli
hitro skoči na leđa
i vraća joj pijesak u pustinju

onda razlupa kutiju
ostatke odnese u šumu
iskopa rupu gurne ih u rupu
da mrak zaraste

mala ana priča
o čemu mala ana priča
kome prilazi glasom
koji u lišću spava
da lišće budi

od trave od smijeha
od zraka od čega pravi postelju
grm pretvori u
gomoljasti pjev
da se nebo zarije u zemlju
da mrak zaraste

ako leti ne misli na let
maše krilima kao da oduvijek
lišće s perjem u nebo pada

kada napokon legne u postelju
legne da se odmori od sna
grm da vrati u šikaru
da mrak zaraste

mala ana sanja
ruža u vrtu cvjeta
krtice mačke biljke ljudi
prozor stol svjetiljka knjige
svi misle da je to normalno
(da mala ana sanja
da ruža u vrtu cvjeta)
svi odjednom hoće
da mrak zaraste
a još jučer su ga hrabrili
kopali preli disali zidali
otvarali mazili čuvali pisali
mala ana nikom nije pomagala