Bršljan | Krešimir Bagić

ZAGONETNI CVIJET

 

vidiš: pluta po dnu
ne čuje se
ne pokreće
s ribama ne razgovara

a ipak kažeš:
moj prijatelj
moj prijatelj

hoćeš ga izvući na obalu
izbaciti tu nemoguću
prljavu vodu iz njega
zasaditi biljku
ispod prozora,

zarobiti lice
laticama i lišćem
pa plakati iza stakla:
moj prijatelj
moj prijatelj

čemu se pretvarati
kada i košulja
kojom grudi miluju zrak
a zrak grudi
zna kako raste taj
zagonetni cvijet

bježat ćeš u sutra
bježat ćeš u sunce
bježat će i on
jednom,
kada otvoriš prozor,
sigurno ćete razgovarati

– mrtav?
– da.
– a ti?
– i ja.
– i što sad?
– sad smo prijatelji!

poslije ćeš vjerojatno zatvoriti prozor
njemu će zadrhtati listovi

nebo će biti
poput balona
prazno

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.