Bršljan | Krešimir Bagić

U TUĐEM TIJELU

kako je lijepo u tuđem tijelu
skineš zvijezdu
staviš je pod glavu
budeš sjajan i svjež

snijeg se zaigra
pa pada u usta
misliš da si svoja majka
koja je
na o po pri u
naoko o priču
mećavu zaboravila razlupati

dekliniraš more
a ono te u lokativu uzme
da ne bude tijesno
kad je već tu
kad si već u

(more spominješ tek tako
zbog majke
zbog priče
zbog lokativa
da snijegu ne bude zima
kada u njega zaroniš)

u tuđem tijelu
uvijek se fabula nađe
zato izbjegavaj se spavaj
da se ne susretneš
poručuje mi prijateljica
koja rukama prenosi snijeg
iz a u ž
da ga ne dotakne

i natrag
i ponovo