Bršljan | Krešimir Bagić

ZDRAVO, PRIJATELJU

 

iz ladice vadim crtež na kojemu si ti.
crtež na kojemu nema ni tebe ni mojih pokreta.
trenutak, dva gledam to lice bez osmijeha,
bez obrva, sklopljenih očiju,
s obrnutom sedmicom umjesto nosa.

zažmirim, okrenem glavu.
u mraku lebdim, u mraku sam pas koji laje.
zaboravim se i kliknem:
– zdravo, prijatelju!
lijevom rukom vratim papir u ladicu,
desnom je zatvorim.
– zdravo, prijatelju!

nijemo raste radost, i bijes.
daljina ostaje daljina, i ništa više.
sve manje upitnika, sve manje šutnje.
čak i ptice lete u poznatim smjerovima.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.