Bršljan | Krešimir Bagić
PODRUM KRENE, TRG SE PREPOZNA
slušaj, ako je plima
to što mi zatvara usta
i naseljava pogled
nema smisla bježati,
potopit ću se
ta dječja igračka
(more s razglednice)
iz čista je mira narasla,
izlila se preko rubova
i postala kuća, ulica,
grad i ptica,
kao sat navila me
zaronila
zaigrala me
slušaj, školjke slušaj,
šume u mojoj glavi,
ne mogu ti ništa reći
jer mi pod jezikom alge
spavaju,
čim izronim riječ
one se probude
i razmaknu tako
da ne mogu kamen
na kamen staviti,
a što bi htio
– čude se ribe –
pa ti ne plivaš
ti si se potopio
potopio usta zatvorio
zato sada šuti
šuti i uživaj
gradi me, razgrađuje
val po val (šutim i uživam)
imam milijun stanovnika,
svakog pitam kako se zovem
i svaki mi kaže jučer sam
znao, ali danas ne,
danas se ne mogu sjetiti,
čekaj da mi riječi narastu,
ili, ako ti je jako hladno,
duboko udahni
i
u školjci
naspavaj se
odmori se
čuješ li što ti govorim,
imam milijun stanovnika,
a sve neznalice,
i baš zato ih volim i brojim,
ispremiješali se kao karte,
pa podrumu govorim o trgu,
trgu o podrumu, kažem:
ti si svijetao i pun,
kao šipak, pomakni se malo,
nek te traže, podrum krene,
trg se prepozna, ali val
koji me iznova počeo postaje nestrpljiv,
malo ti je mraka, je li,
idemo dalje, do crnoga,
do zadnjega ruba tebe i mene,
tko se tamo skrasi,
taj se uistinu skrasio,
potopio
dobro, ako je stigao taj trenutak,
idemo, ako je sat uistinu navijen,
zvonit ću,
zvonit ću i probuditi
čitav grad usnuo u moru, dječjoj igračci,
pa da vidimo tko je val,
tko sam ja
slušaj, ako me tražiš
i dozivaš po imenu
a ja ti se ne javljam
budi sretan (budi sretna)
potopio sam se za sve nas
Sadržaj
Ja ne poznajem nijedan cvijetU moru zvuka
Dodir
Tamo
Nebo puno brojeva
Za med nisu potrebne riječi
Ime
Trčao sam prašinu
Mrzim kad kažem ja
300 metara iznad zemlje
U tuđem tijelu
Kiša me voli jer voli sve
Vjera vjetra
Jezik u celofanu
Prosinac zarobi prozor
Krleža je napisao knjižaru
Tržnica u Dubravi
Sljepoća
Kao riba u mreži
Tramvaji raznose riječi
Dodir, filatelist
Povijest bolesti
Kritičar poezije čita novine
Vrt ne diše
Dodir, pogled u ružu
Pas je lajao
Čije je lišće
Ptica u zraku
Nije se prepoznala
Voda u vodi
Podrum krene, trg se prepozna
U jutarnjoj kavi
Kao lopoč
O daljini i ovome ovdje
Sneni vrtlar
Zagonetni cvijet
Soba miriše na snijeg
Iz epruvete
Ikona
Dodir, onaj koji gleda papir
Bršljan
Prijatelji
Slijepa svjetlost
Razgovaramo snijeg i ja
Razglednica
Da mrak zaraste
Netko crta svoju ruku
Mrak u slikovnicama
Prije snijega i sna
Kao padobrani
Nestašna vjeverica sna
Blaž Blaž Blaž
Od pjesnika naručujem tekst
Krugovi u zraku
Plavo je opasno
Djeca mi protrčavaju ulicom
U list duhana
Puhači stakla
Krov grada
Zdravo, prijatelju
Uspon
Dodir, pismo, u snu
Ruža
Impresum